Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Pripovijeda se da je u jednoj šumi živjela mudra sova, poznata među životinjama po dubokom znanju, dugom istraživanju i pažljivom provjeravanju.
Nije bila od onih koji mnogo govore niti je nastojala okupljati druge oko sebe. Govorila je onda kada bi je neko pitao, a kada nešto nije znala, bez oklijevanja bi rekla: ”Ne znam.” Kada bi se pred njom pojavila različita mišljenja, nije žurila da presudi, nego se vraćala njihovim osnovama, provjeravala argumente i nastojala utvrditi šta je od svega toga utemeljeno.
Životinje su je zvale učenjakinja.
Na drugoj strani šume živjela je skupina lisica koje su se bavile vazom, govorništvom i pripovijedanjem priča.
Jedna od njih pamtila je desetine priča, druga je vješto oponašala glasove učenjaka, treća je znala napamet duge odlomke iz knjiga, a četvrta gotovo da nije upriličila nijedno sijelo a da ga nije ispunila vazovima, savjetima i upozorenjima. Sve su sebe smatrale učenima.
Jednoga dana zec se oko jednog pitanja raspravljao s jednom od lisica.
Zec reče: ”Želim razumjeti tvoj dokaz.”
Lisica se naljuti i reče: ”Ne usuđuj se govoriti o učenjacima! Meso učenjaka je otrovno!”
Zec se uplašeno povuče i zašuti.
Sutradan je došlo do neslaganja između jedne ptice i druge lisice.
Ptica reče: ”Ali za ovaj stav potreban je dokaz.”
Lisica odgovori: ”Ko si ti da raspravljaš s učenjacima? Zar nisi čula da je meso učenjaka otrovno?”
Izreka se ubrzo proširila cijelom šumom i postala spremno oružje. Kad god bi neka životinja zatražila dokaz, govorili bi joj: ”Ne raspravljaj s učenjacima!”
Kad god bi neko prigovorio nečijem stavu, govorili bi: ”Čuvaj se vrijeđanja učenjaka!”
A kad god bi neki vaiz pogriješio, onome ko bi ga kritikovao govorili bi: ”Meso učenjaka je otrovno!”
Zec je počeo sumnjati u sebe, ptica se počela bojati postaviti pitanje, a životinje su počele miješati poštovanje prema znanju s poštovanjem prema svakome ko govori u ime znanja.
Zbunjenost koja je zavladala među njima navela ih je da potraže savjet mudre sove. Okupile su se oko nje i iznijele joj ono što ih je mučilo.
Zec joj reče: ”Mudra sovo, je li meso učenjaka zaista otrovno?”
Sova ga je dugo gledala, a onda rekla: ”Ako se pod tim misli da učenjaka ne treba vrijeđati, činiti mu nepravdu niti ga ismijavati, onda je poštovanje prema učenim ljudima dio lijepog ahlaka.”
A zatim je upitala: ”Ali recite mi: ko je učenjak?”
Životinje su zašutjele.
Sova nastavi: ”Je li učenjak onaj ko je najviše znanja memorisao?”
Ptice odgovoriše: ”Nije nužno.”
”Je li učenjak onaj ko najviše vazova drži?”
”Nije nužno.”
”Je li učenjak onaj ko nam priča priče i rasplače nas?”
”Nije nužno.”
”Je li učenjak onaj ko je najpoznatiji među ljudima i ima najviše sljedbenika?”
Svi zašutješe.
Tada sova reče: ”Učenjak nije tek ”baza podataka” u kojoj su pohranjene brojne informacije, niti čovjek s uzdignutog minbera, niti onaj ko neprestano izriče presude. Znanje je emanet, razumijevanje i pronicljivost. Istinski učenjak zna vrijednost riječi prije nego što je izgovori, zna dokaz i zna kada treba reći: ”Ne znam.”
Tada joj priđe mala sova, njena učenica, i reče: ”Ali oni govore: ‘Učenjaci su nasljednici vjerovjesnika.”’
Sova se nasmiješi i odgovori: ”Da. Ali nasljedstvo vjerovjesnika nije nasljedstvo koje se stječe samim nazivom.”
Zatim pokaza svojim krilima i reče: ”Vjerovjesnici ljudima nisu ostavili u naslijeđe mnoštvo riječi, niti mnoštvo sljedbenika, niti sposobnost da ušutkaju druge. Ostavili su im istinsko znanje, jasne predaje, emanet i iskren savjet ljudima.”
Zatim nakratko zašuti pa reče: ”Onaj ko tvrdi da je učenjak, snosi odgovornost znanja srazmjerno položaju koji sebi pripisuje.”
Tada zec upita: ”Znači li to da smijemo raspravljati s učenjakom?”
Sova odgovori: ”Raspravljajte o njegovom stavu, ali mu ne činite nepravdu kao osobi. Tražite dokaz za ono što govori, ali ne propitujte njegovu namjeru. Ako pogriješi, njegova greška ne poništava vrijednost znanja, kao što ni njegov ugled ne pretvara grešku u istinu.”
Zatim pogleda skupinu lisica i reče: ”A to što ste od izreke: ‘Meso učenjaka je otrovno!’, napravili zid koji sprječava svako pitanje, to nije zaštita znanja. To je zaštita ljudi od kritike.”
Na trenutak je zavladala tišina.
Među prisutnima je bila i jedna mlada lisica. Znala je napamet stotine izreka i predaja, ali nije naučila kako da ih vrednuje.
Upita sovu: ”A šta je s nama? Mi pamtimo riječi učenjaka, prenosimo ih ljudima i mnogo vazimo.”
Sova odgovori: ”To je dobro ako to radite kako treba, ali vas samo po sebi ne čini učenjacima.”
Mlada lisica upita: ”Pa šta smo onda mi?”
Sova odgovori: ”Ako dobro i vjerodostojno prenosite, onda ste prenosioci; ako dobro vazite, onda ste vaizi; a ako dobro pamtite i čuvate predaje, onda ste hafizi. Ali znanje ima svoj poseban položaj i ne može se mjeriti titulom, odjećom ni mnoštvom aplauza.”
Od toga dana prilike u šumi počele su se mijenjati. Životinje više nisu svakog vaiza uzdizale na položaj učenjaka. Više se nisu bojale pitanja samo zato što je onaj ko govori znao napamet više od njih.
A kada bi čule neki stav, počele su pitati: ”Ko ga je rekao? Koji je njegov dokaz? Kako je taj dokaz shvaćen?”
A što se tiče mudre sove ona je ostala ista kao i prije. Nije tražila od životinja da je smatraju nepogrješivom niti da njene riječi proglašavaju svetima. Naprotiv, uvijek je govorila: ”Ako znanje ne podnosi pitanje, problem nije u pitanju, nego u znanju koje se ljudima predstavlja kao nešto o čemu se ne smije raspravljati.”
Tako su stanovnici šume shvatili da poštovanje učenjaka ne znači smatrati ih nepogrješivim, da učenjaci jesu nasljednici vjerovjesnika, ali nisu nasljednici minbera i titula, te da se učenjak poštuje tako što se čuva njegovo naučno dostojanstvo, a ne tako što se ljudima zatvaraju usta kada žele raspravljati o njegovom stavu.
A što se tiče izreke: ”Meso učenjaka je otrovno!”, ako se njome želi zaštititi učenjak od nepravde, vrijeđanja i ponižavanja, onda ona nosi pouku o lijepom ponašanju.
Ali ako se njome želi zaštititi svaki vaiz, pripovjedač i prenosilac od pitanja i dobronamjerne kritike, tada se riječ koja je trebala štititi znanje pretvara u riječ koja štiti neznanje ogrnuto u ruho znanja.

