Endelus: Čudna gozba u Toledu

837

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Kad je njegov sin Hišam naslijedio Abdurrahmana, imao je 30 godina. Zvali su ga Hišam Prvi ili Hišamu-r-Rida’. Bio je poznat po pronicljivosti, skromnosti i pobožnosti. Moglo bi se reći da bi se svi stanovnici Endelusa obradovali njegovom dolasku na vlast da se tome nije usprotivio njegov stariji brat Sulejman. On je odbio priznati Hišama kao emira. Hišam je brata pokušao privoljeti na lijep način, ali je on to odbio govoreći da njemu pripada pravo na hilafet.

Nakon što je Hišam zvanično preuzeo vlast, Sulejman se vratio u Toledo i podigao ustanak. Tražio je podršku Emevija protiv Hišama i dobio je od drugoga brata, Abdullaha. Okupili su mnogobrojnu vojsku i krenuli prema Kordovi. Bilo je to 173. godine (789. godine po Isau, alejhi-s-selam).

Dvije vojske su se sukobile u mjestu Džejjan. Hišam je pobijedio. Sulejman je pobjegao. Napustio je Endelus zajedno sa bratom Abdullahom.

Na ustanak se, 174. godine, diže i Saragosa. Ustanak su vodili sinovi Sulejmana ibn Jakzana i Husejna el-Ensarije. Baš kao što su to učinili i njihovi očevi.

Hišam je poslao vojsku pod Ebu Osmanovim vođstvom. Pobuna je ugušena i ubijene vođe.

Hišam je nastojao smirivati situaciju i zaustavljati stalne pobune i ratove između muslimana.

Miroljubiv u nastupu i mudar u držanju, uspio je steći simpatije različitih plemena. To mu je omogućilo da svu pažnju usredsredi ka neprijatelju islama, Gotima, koji nikako nisu mirovali. Bila je 175. godina (791.) kad je objavio džihad protiv kršćana na sjeveru Endelusa. Poslao je veliku vojsku pod komandom Ebu Osmana Ubejdullaha. Prošavši kroz mjesta Alava i Kastilja la Viea, on se u dolini rijeke Ebro sukobio sa kršćanskom vojskom i potpuno je porazio. U sukobu je poginulo osam hiljada kršćana.

Iste godine je poslao i drugu vojsku iz Kordove, na čelu sa Jusufom ibn Buhtom. Cilj je bila Galija. Muslimanska vojska se sukobila sa vojskom kršćanskog vladara Vermunda Prvog. Bilo je to na obali rijeke Burbia. Kršćani su izgubili više od 10 hiljada vojnika. Kosti je na poprištu bitke ostavio i Vermund Prvi. Naslijedio ga je Alfonso Drugi.

I protiv Alfonsa Drugog je Hišam slao vojske na sjever Endelusa. U jednom od takvih sukoba – nakon što su muslimani osvojili Nalon, jedan od najvećih gradova koji su držali Goti – umalo je zarobljen Alfonso Drugi. Jedva je izvukao živu glavu i pobjegao.

I Hišamov vezir Abdulmelik je vodio vojsku na sjever. Povratio je Narbonu u muslimanske ruke. Zatim se uputio prema Karkasoni. I nju je oslobodio. Tada je zarobio hiljadu Gota.

Hišam je 178. godine (793.) u potpunosti ovladao i jugom Endelusa, kojim su vladali Berberi.

Vladao je osam godina i uspio vratiti sva okupirana mjesta i ovladati cjelokupnom teritorijom Endelusa.

Arapski jezik je proglasio službenim jezikom Endelusa, što je ljudima olakšalo put upoznavanja islama.

Ubraja se među rijetke vladare koji su voljeli prijateljevati sa ulemom. Slušao je njihova predavanja i tražio njihove savjete. Historičari smatraju da je to jedan od razloga njegovog brzog i velikog napretka.

Iako je prije toga glavni autoritet u fikhu bio imam Evzai, počeo se širiti mezheb imama Malika i u Hišamovom vremenu je većina Endelusa prihvatila malikijski mezheb.

Nakon smrti, 180. godine (795.), naslijedio ga je sin Hakem.

Kad je preuzeo vlast, Hakem je imao 26 godina.

Prešla je brzo preko Gibraltara i stigla u Magrib vijest o Hišamovoj smrti i dolasku na vlast njegovoga sina Hakema. Dvojica Hišamove braće, Sulejman i Abdullah, uvidjeli su priliku da se domognu vlasti.

Kad se ponovo obreo u Endelusu, Sulejman je počeo okupljati pristalice protiv Hakema. U Saragosi mu to nije pošlo za rukom. Nije više ni pokušavao, nego je, sa svojim bratićima Ubejdullahom i Abdulmelikom, otišao Karlu Velikom!? “Lijepo je primljen” i obećana mu pomoć, ali je, zapravo, podstrekivan na borbu protiv bratića Hakema. Tako je, sa vojskom koju je uspio pridobiti, 182. godine (798.) krenuo prema Kordovi. U sudaru sa Hakemovom vojskom, Sulejman je pretrpio težak poraz. Ali, nije odustajao. Još četiri puta se borio protiv Hakema. Zadnji, peti put, kad je njegova vojska bila desetkovana i kad se on dao u bijeg, Hakem je poslao potjeru za njim na čelu sa Asbegom ibn Abdullahom. Asbeg je stigao Sulejmana, zarobio ga, odsjekao mu glavu i poslao je vladaru u Kordovu.

Emir Hakem je naredio da se donese i trup i da se ukopa unutar velikog vladarskog vrta, pokraj Abdurrahmana ibn Muavije ibn Hišama ibn Abdulmelika (Ed-Dahila).

Sulejmanov brat Abdullah je pristalice okupio u Saragosi, pa zauzeo Valensiju. Hakem nije pridavao pažnju tom pokretu i dozvolio je Abdullahu da upravlja Valensijom. I sam Abdullah je vidio da ne može ništa krupnije učiniti, pa se zadovoljio mjestom namjesnika Valensije.

Te godine izbija nova pobuna u Toledu. Predvodi je Ubejd ibn Humejd, predstavnik nove generacije. On nije bio čistokrvni Arap. Nije ga rodila Arapkinja. Rečeno je da muslimanski vojnici prilikom dolaska u Endelus nisu sa sobom vodili žene. Ženili su se Endelužankama i sa njima rodili generaciju poznatu pod imenom muvelledin. Iz ove generacije je i Ubejd ibn-Humejd.

Hakem je za komandanta odredio Amrusa ibn Jusufa, također iz generacije muvellidina. Smatrao je da će tako najlakše ugušiti pobunu muvelledina. Izabrao je jednog od njih i poslao ga u Toledo.

Amrus je u Toledu prikrio svoje namjere. Javno je izražavao podršku muvellidinima i odobravao njihovo nezadovoljstvo i želju da smijene Hakema. Oni su mu povjerovali i prihvatili ga kao vođu. Nisu ni slutili šta im vođa sprema.

Da bi na najlakši način ugušio svaku pomisao o ustanku, Amrus je naredio da se sagradi posebna građevina u blizini Toleda. Potom je pripremio gozbu za sve uglednije ljude iz grada. Kad su se gosti najeli i napili, obavijestio ih je da ne izlaze na vrata na koja su ušli, već da iziđu na vrata koja su bila na suprotnoj strani zgrade. Na tim vratima su ih čekali vojnici sa sabljama. Kako je koji gost napuštao gozbu, odsijecali su mu glavu i bacali u jarak. Tako je ubijeno 5.300 ljudi. To je opametilo stanovnike Toleda. Više im nije palo napamet da se dignu protiv Hakema.

Endelus: Bijeg poslije 27 godina tamnovanja XII

Endelus: Muslimani traže pomoć od nevjernika protiv drugih muslimana XI

Endelus: Soko Kurejšija X

Endelus: Sukob Emevija i Abbasija IX

Endelus: Međumuslimanski sukobi VIII

Endelus: Velika bitka kod Poatjea VII

Endelus: Most u Kordovi sa 17 lukova VI

Endelus: Za tri godine osvojeno Pirinejsko poluostrvo V

Musa ibn Nusajr i Tarik ibn Zijad zajedno nastavljaju osvajanje Endelusa IV

I ashab Allahovog Poslanika, s.a.v.s., među osvajačima Endelusa III

Musa ibn Nusajr, njemu pripadaju najveće zasluge za osvajanje Endelusa II