Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Na današnji dan (21. augusta) 1969. godine, Židovi su zapalili džamiju Al-Aksa.
Jednom je Golda Meir upitana: ”Koji je bio vaš najtužniji, a koji najsretniji dan u državi Izrael?”
Rekla je: ‘Najtužniji dan bio je dan kad smo zapalili džamiju Al-Aksa. Rekla sam tada sebi da će nas Arapi sljedećeg jutra sve pobiti. A najsretniji dan koji sam doživjela u Izraelu jeste kad sam sutradan vidjela da Arapi nisu ništa učinili.’
Dosta je čovjeku sramote da se njegov neprijatelj razočara u mišljenju o njemu.
Ali usprkos svim tminama koje su prekrile islamski ummet, ja sam optimista u skorašnje svanuće istinske zore ovoga ummeta, bez obzira da li se njen dolazak oduljio ili ne. To je Allahov zakon u kosmosu, zabluda može pobjediti u mnogim bitkama, ali na kraju rat dobija istina.
Ovo nije prvi put da smo bili tako slabi, ovaj ummet je prošao kroz mnoge faze slabosti, ali svaki put se pokazalo, u toku kriznog perioda, da se ummet razbolio, ali nije umro.
Kad su Mongoli zauzeli Bagdad, Mongoli su Arapima govorili: ”Sačekaj da odem u kuću i donesem nož da te zakoljem”, i Arap musliman se nije usudio maknuti sa svoga mjesta iz straha da će njegova supruga i djeca biti zlostavljani ako on pobjegne.
Međutim, nije dugo prošlo, a Bagdad je ponovo bio u muslimanskim rukama.
Naša današnja situacija slična je onoj iz vremena mongolske najezde, ali u ovom mračnom tunelu naše stvarnosti svijetli posebna svjetlost, svijetli baklja islama koju je zapalio Muhammed, s.a.v.s., a koja se nikada neće ugasiti.
