Piše: dr. Mustafa Mahmud / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Allah vas je pomogao i na Bedru, kada ste bili malobrojni – zato se bojte Allaha, da biste bili zahvalni.” (Ali Imran, 123.)
”Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaština i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova pomoć!?” Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!” (El-Bekare, 214.)
U ovim ajetima se ističe da je pobjeda u oba slučaja došla na neobičan način, tako da je malobrojna skupina trijumfirala nad mnogobrojnom skupinom ili skupinama (saveznicima), a specijalna vojna oprema i sofisticirano naoružanje poraženi su pred oskudnom vojnom opremom i naoružanjem.
To ukazuje da je Božanski dokaz presudan i obavezujući, tako da niko iz pobjedničke skupine ne može izaći i reći: ”Vojna taktika i vještina su doveli do pobjede”.
Šta to znači? To znači da Musaov, alejhi selam, štap nije taj koji je razdvojio more, niti je progutao mnoštvo zmija koje su se prikazale pred očima naroda usljed vradžbine sihirbaza, niti je štap učinio da provriju izvori iz stijene, već je Allah, dželle šanuhu, Onaj Koji djeluje preko uzroka. To je Njegova riječ i volja, koja je skrivena u uzrocima ili zakonitostima koje je stvorio i uspustavio. Ona se ponekad manifestira na zadivljujući i očaravajući način da bi vjernicima odagnala svaku sumnju.
Zato iskreni vjernik nikada ne očajava i ne odlaže oružje, ma koliko neprijatelja ga napalo, i ma kakve ga brige opsjedale, jer on u svemu vidi Allahovu svemoć. Postojanost pred iskušenjima i naizgled bezizlaznim situacijam je jedna od osobina vjernika, jer iskreni vjernik zna da se bori Allahovom rukom, a ne svojom, shodno Allahovim riječima: ”I nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao – Allah zaista sve čuje i sve zna” (El-Enfal, 17.), i on ne poznaje kukavičluk, strah ili bježanje.
Zato vjerovanje (iman) zahtjeva iskušenja, jer je lahko govoriti i pričati, i jer svako od nas tvrdi da je vjernik i da zaslužuje Džennet. Tirani su pred svojim narodom, do trenutka smrti, tvrdili da su dobro radili i vjerovali da zaslužuju veličanje i pohvalu. Stoga su neophodna iskušenja i testiranje da bi se svako od nas probudio i pokazao u svom pravom izdanju i upoznao svoj status i svoje mjesto. Allah nema potrebe za našim iskušenjima, jer On zna naša stanja oduvijek, već smo mi potrebni životnih iskušenja i nedaća da bismo upoznali sebe.
Danas se vrijeme okrenulo za sto osamdeset stepeni, i mi muslimani ulazimo u još jednu bitku na Bedru. Neprijatelji izvana i iznutra se množe i okupljaju protiv nas, a mi se povlačimo dok nam leđa ne budu uza zid. Mračna budućnost se ispriječila pred nama i mi nemamo veće potrebe od iskrenog vjerovanja i ispravnog znanja o Allahu. Nema istinskog oružja osim Allahove pomoći i podrške i nema sigurnog utvrđenja osim u okrilju Njegove milosti.
Na horizontu su se ukazali predznaci i radosne vijesti, pa da li smo mi zaista iskreni i istinski vjernici? To je pitanje na koje će odgovor dati naredne teške godine.
