Rat se rasplamsao na Bliskom istoku, guta sve pred sobom, najviše Arape koji tumaraju i nestaju u poljima smutnje. Smutnja se rasplamsala toliko da u nju upadaju i oni koji su najodgovorniji, odnosno najučeniji među muslimanima. Nažalost, žrtve ove smutnje postali su i brojni islamski alimi koji svojim fetvama ili šutnjom učestvuju u širenju zla i smutnje. Najnoviji sukob između šiitskog pokreta Huta i ostalih jemenskih frakcija predvođenih Saudijskom Arabijom izaziva nove smutnje i razilaženja među muslimanima.

Libijski učenjak i bivši veliki muftije Libije, dr. Sadik el-Garjani izazvao je brojne reakcije nakon što je kroz fetvu podržao šiitski pokret Hute u ratu protiv Saudijske Arabije. Garjani je u svojoj fetvi rat u Jemenu opisao kao rat koji Saudijska Arabija vodi ”u ime Amerike”, a mogućnost da Huti ovladaju Bab el-Mandebom protumačio je kao vid nanošenja štete Izraelu i Sjedinjenim Američkim Državama. Izjava dr. Garjanija objavljena je i na kanalima povezanima s libijskom Darul-ifta ( libijsko Vijeće za fetve).

Stavovi dr. Sadika el-Garjanija su primjer koliko su Arapi danas zbunjeni i ne razumiju pozadinu, odnosno ciljeve ratova koji se vode protiv njih.

U nastavku objavljujemo reakciju šejha Hidra el-Jafi'ija na fetvu koju je izdao dr. Sadik el-Garjani o jemenskom ratu.

Njegovo pismo nije samo polemika sa jednom političkom procjenom. On otvara pitanje odgovornosti učenjaka kada o savremenim sukobima govore jezikom fetve, posebno onda kada se složena stvarnost promatra kroz jednu izdvojenu dimenziju, a zanemare druge činjenice koje su nužne za ispravno razumijevanje slučaja.

Poštovani šejhu, ugledni alimu, dr. Sadik el-Garjani,

Esselamu alejkum ve rahmetullahu ve berekatuhu

Poslušao sam Vašu fetvu koja se odnosi na događaje u Jemenu i, iz mjesta neposrednog svjedočenja i ustrajnosti, želim Vam skrenuti pažnju na sljedeća pitanja:

Prvo: Utvrđivanje stvarnosti slučaja i izdavanje fetvi na osnovu emocija

Pravno-fikhsko promišljanje o novonastalim pitanjima krvavih sukoba gubi svoju šerijatsku utemeljenost kada se odvoji od preciznog utvrđivanja stvarnosti konkretnog slučaja i neposrednog sagledavanja stvarnog stanja. U usulskoj terminologiji to se naziva تحقيق المناط – tahkīk el-menāt.

Tahkīk el-menāt znači utvrditi da li se ono svojstvo na kojem počiva određeni šerijatski sud zaista nalazi u konkretnom slučaju. Nije dovoljno poznavati opće pravilo; potrebno je ispitati stvarnost na koju se to pravilo primjenjuje. Učenjak, dakle, ne smije samo znati propis nego mora znati i slučaj na koji ga primjenjuje.

Šerijat je prepun potvrda da je onaj ko nešto neposredno posmatra i svjedoči tome sposobniji da stvar razumije i ispravnije o njoj govori od onoga ko svoje stavove o događajima gradi posredstvom ekrana i emocija.

Fetve pojedinih učenjaka izvan zemlje, kojima se odobrava i podržava hutijska milicija samo na osnovu njenog trenutnog odnosa prema Palestini, predstavljaju metodološku grešku u primjeni pravila vaganja koristi i štete i sagledavanja posljedica (el-muvāzenāt ve-l-me’ālāt), kao i izdvajanje samo jednog segmenta stvarnosti, čime se dovodi u pitanje ispunjenost uvjeta za cjelovito promišljanje sa stanovišta intencija Šerijata.

Drugo: Rušenje općih principa i podrivanje identiteta ummeta

Pravno-šerijatska kvalifikacija djelovanja hutijske milicije nedvosmisleno pokazuje da je riječ o sektaškom pobunjeničkom pokretu koji ugrožava pet temeljnih zaštićenih vrijednosti (ed-darūrijjāt el-hams) i podriva identitet zemlje.

Oni su prolili krv čije je prolijevanje šerijatom zabranjeno, rušili džamije, oduzimali imovinu, protjerivali učenjake, te prisiljavali ljude da prihvate obrazovne programe u kojima se vrijeđaju majke vjernika, omalovažavaju časni ashabi i napadaju najvjerodostojniji lanci prenosilaca hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Posmatrati ovu grupaciju samo kroz prizmu Gaze, a zanemariti njen ideološki zločin i kršenje prava, predstavlja zločin prema Šerijatu i vjeri te neopravdano svrstavanje na stranu onih koji nastoje dati legitimitet postupcima zločinaca na Zemlji.

Treće: Neispravnost argumentacije i sektaško učvršćivanje vlasti

Čitati složenu jemensku stvarnost kroz samo jedan kriterij, svodeći sukob na parole o ”pomaganju Gazi”, predstavlja pogrešan način izvođenja šerijatskih zaključaka.

Ono što ovaj projekat provodi – kao nastavak safavidskog širenja u regiji – nije legitimni džihad, već strateški potez kojim se nastoji dati legitimitet dominaciji i instrumentalizirati osjećaji naroda.

Rakete koje su zločinci ispalili ne mogu oprati krv stotina hiljada Jemenaca koji su stradali od zla ovog projekta u Jemenu, Šamu i Iraku, niti okupatora i agresora osloboditi odgovornosti i prikazati ga kao nevinog.

Pogledajte samo kako su se u ovom trenutku usaglasili s Jevrejima i Amerikancima u tome da prestanu zaustavljati njihove brodove kod moreuza Bab el-Mandeb. I kako je prihvaćeno da njihova bespilotna letjelica ugrožava sigurnost svetog harema u Mekki?

Tada će Vam postati jasnija priroda ovog zastrašujućeg safavidskog pobunjenika.

Četvrto: Zločin davanja legitimiteta kroz uljepšavanje slike zločinaca

Obasipati titulama poput ”pomagači” i ”mudžahidi” one koji uništavaju usjeve i potomstvo znači ponavljati istu tešku grešku iz vremena kada su se sile tiranije u Šamu služile velikim parolama kako bi prikrile svoju stvarnu prirodu i opravdale svoje postupke. Tada su pojedini učenjaci davali legitimitet jučerašnjim zločincima pod izgovorom ”otpora”, sve dok dani nisu razotkrili sektaške klaonice pred kojima se čovjek može samo postidjeti u ime čovječnosti.

Ponovo davati pravno i vjersko opravdanje današnjim zločinima znači zatvarati oči pred njihovim posljedicama, zanemarivati krv i patnju potlačenih i odbijati pouku koju nam pružaju iskustva iz prošlosti.

Po čemu se djelo ovog zločinca razlikuje od djela njegovog pandana (cionista) u Gazi?

Riječ je o dvjema skupinama koje se suprotstavljaju Allahovoj vjeri i bore protiv Njegovog Šerijata na Zemlji, samo pod različitim imenima i zastavama.

Peto: Svjedočenja ljudi na terenu su presudan dokaz

Svi jemenski učenjaci i poznavaoci šerijata u toj zemlji jesu ehlu-z-zikr i neposredni svjedoci. Oni su ti koji ustrajavaju na frontovima otpora i kojima je, prema Šerijatu, povjerena obaveza da govore o stvarnosti u kojoj žive.

Oni su glas svoga naroda i neposredni svjedoci njegove stvarnosti, te najbolje poznaju ravnotežu između koristi i štete u vlastitoj zemlji.

Šerijatska je obaveza muftijama i učenjacima izvan zemlje da se uzdrže od nametanja ”uvezenih” fetvi i da prihvate svjedočenje ljudi koji žive u toj zemlji, kako njihove fetve ne bi postale oslonac nasilniku i stepenica za skrnavljenje nepovredivih svetinja.

Čitati sve događaje isključivo iz ”ugla Gaze” jeste nepotpuno čitanje stvarnosti koje zahtijeva i druge kriterije, a njih mogu pravilno sagledati ljudi od znanja koji žive na tom prostoru. Oni najbolje poznaju način na koji ih treba procijeniti. Njima je, također, prema Šerijatu povjereno davanje fetvi o pojedinostima tih događaja, jer su oni glas svoga naroda i neposredni svjedoci njegove stvarnosti.

Malikijski pravnik Šihabuddin el-Karafi, koji je preselio 686. godine po Hidžri, upozorio je skupine muftija koje obilaze različite krajeve i daju fetve izvan stvarnog konteksta ljudi kojima se obraćaju, na ovu opasnu zabludu.

On kaže: ”Ako ti dođe čovjek koji nije iz tvoga kraja i zatraži fetvu, nemoj njegov slučaj podvesti pod običaj svoga kraja. Pitaj ga o običaju njegova kraja, pa njegov slučaj podvedi pod taj običaj i daj mu fetvu na osnovu njega, a ne na osnovu običaja svoga kraja niti na osnovu onoga što je zapisano u tvojim knjigama. To je očigledna istina. Ustrajavanje na onome što je preneseno, bez obzira na okolnosti, jeste zabluda u vjeri i nepoznavanje ciljeva učenjaka muslimana i ranijih generacija.” (El-Furūk, 1/321)

Ispitivanje lokalnih običaja i prilika, sagledavanje okolnosti onoga koji traži fetvu, razumijevanje okolnosti događaja, promišljanje posljedica određenog postupka, usklađivanje teksta sa stvarnošću, pravilno izvođenje propisa u lokalnom kontekstu i zaustavljanje ”uvezenih” fetvi – upravo je to ono na šta je imam el-Karafi upozorio muftije.

Pomaganje potlačenima u Gazi ne može se ostvarivati prolijevanjem krvi potlačenih u Jemenu. Istina se, prema Šerijatu, ne može dijeliti.

Uvaženi šejhu, jedna od najčasnijih osobina učenjaka jeste spremnost da preispita svoj raniji stav i, kada mu postane jasno da je pogriješio u razumijevanju stvarnosti konkretnog slučaja (tahkīku-l-menāt), svoju fetvu ispravi ili od nje odustane. To nije slabost niti umanjenje učenjakovog ugleda, već znak iskrenosti prema istini i odgovornosti pred Allahom.

Kada biste danas odustali od davanja legitimiteta ubicama i zločincima, time biste zaštitili dostojanstvo nauke i stali na stranu potlačenih. O Vama tako mislimo.

”Za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali. – A dovoljno je to što će se pred Allahom račun polagati!” (El-Ahzab, 39.)

Allah je Onaj od Koga pomoć tražimo i On je Onaj koji upućuje na Pravi put.

Dr. El-Hidr Salim ibn Hulejs el-Jafi'i.

član Vijeća učenjaka Jemena

Petak, 7. rebiul-ahira 1448. h. g./18. septembru 2026. godine