Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Sura Jusuf nas uči da Allahova milost obuhvata sve, a da sabur ima gorak okus, ali su njegovi rezultati slatki i prekrasni.
Sura Jusuf nas uči da je pokazivanje talenata i odlika među prijateljima i poznanicima uzrok nesklada i mržnje, pa je najbolje primijeniti kur'ansko pravilo: ”Ne kazuj svoga sna braći svojoj, da ti ne učine kakvu pakost, šejtan je doista čovjeku otvoreni neprijatelj.” (Jusuf, 5.)
Sura Jusuf nas uči da je izdaja odvratna stvar, a najgora izdaja je izdati nekoga ko je dobar i plemenit prema tebi, ko te poštuje, štiti i ko ti je ukazao povjerenje.
Sura Jusuf nas uči da naši neprijatelji ne moraju biti u drugom mjestu ili državi, nekada naši neprijatelji dijele sa nama isti hljeb i sjede za istom sofrom, a da mi to i ne znamo.
Sura Jusuf nas uči da ne možemo uvijek zaštititi one koje volimo, ali zato možemo iskoristiti naše dove za njih da ih Allah zaštiti od svakog zla.
Sura Jusuf nas uči da uklonimo očaj iz naših srca, ma kolika iskušenja i nedaće nas skolile, jer svijet gajba (nevidljivog) krije zadivljujuće tajne za nas.
Sura Jusuf nas uči da, ko se u Allaha pouzda, On mu je dovoljan, a ko se Allahu pokorava, On će ga zaštititi. Vjernik mora biti siguran da će Allah dati izlaz i olakšanje, čak i ako se odulje godine tuge i iskušenja. Sve dok je čovjek pokoran i dok ima lijepo mišljenje o Allahu, Svemogući neće iznevjeriti nade onih koji se u Njega pouzdaju.
Sura Jusuf nas uči da je rastanak sa voljenima nepodnošljiv, a najsrećniji trenuci su trenuci susreta voljenih nakon dugog rastanka. Jakub, alejhi selam, bio je oslijepio od tuge za sinom Jusufom, a kada je osjetio miris voljenog, vid mu se vratio.
Sura Jusuf nas uči da laž (zabluda) i njezini sljedbenici, ma koliko bili moćni i dominantni u datom trenutku, njihova sudbina i njihov kraj je propast, a konačna pobjeda pripada istini i njezinim sljedbenicima.
Sura Jusuf nas uči da se istinska veličina ostvaruje lijepim ahlakom, uključujući istinoljubivost, čednost i poštenje, a ne novcem, ugledom i vođstvom. Istinske vrline i lijep ahlak ostaju i traju, a blagodati novca, prestiža i vlasti prolaze i nestaju.
Sura Jusuf nas uči da onaj ko je znan, povjerljiv i čuvaran, a zatim traži da bude postavljen na neku odgovornu poziciju u javnim poslovima, s ciljem da reformira i unaprijedi stanje, njegovom zahtjevu treba udovoljiti zbog općeg dobra. Za razliku od onih koji ne posjeduju ove kvalitete, njihovim zahtjevima se ne smije udovoljiti, jer će samo pokvariti stanje i nanijeti štetu, tako da krivicu za to snose i oni koji su ih bespravno postavili na takve pozicije.
Sura Jusuf nas uči da je oprez obavezan, pogotovo ako se radi o nekom ko je već pokazao sklonost izdaji. Vjernik ne smije dozvoliti da dva puta bude ujeden iz iste rupe, a ako se to ipak desi, onda ne treba kriviti nikoga osim sebe.
Sura Jusuf nas uči da se ne osvećujemo ljudima koji su nam bliski makar nam nasilje učinili. Jusuf, alejhi selam, kada je želio izvesti varku da bi njegov rođeni brat Benjamin ostao sa njim, stavio je kraljevski pehar u Benjaminov tovar, a ne u tovar druge braće, pa da ih okrivi za krađu i da im se osveti za ono što su mu uradili. Da smo mi bili na njegovom mjestu uradili bismo sve trikove da jednog od njih okrivimo za krađu pehara i da mu se osvetimo za zulum koji nam je učinio. Ali su plemenite duše daleko iznad mržnje i želje za osvetom, i Jusuf, alejhi selam, je stavio pehar u tovar brata Benjamina iz ljubavi prema njemu, a ne iz mržnje i osvete.
Sura Jusuf nas uči da je jedini bijeg koji koriste hrabri, a ne kukavice, bježanje od grijeha.
Sura Jusuf nas uči da, ako se čovjek boji Allaha, On će mu dati izlaz iz svake nevolje. Čak će i najbliži ljudi njegovom protivniku svjedočiti u njegovu korist i potvrditi da govori istinu.
Sura Jusuf nas uči da onaj ko je nevino optužen za neki grijeh, posjeduje miran i samouvjeren jezik, on nema potrebe da se zaklinje i da podiže glas kako bi uvjerio prisutne u svoju nevinost.
Sur Jusuf nas uči da iskreni vjernik, između ovosvjetske kazne i grijeha, bira ovosvjetsku kaznu.
Sura Jusuf nas uči da su tri osobine uzrok sretnog kraja: bogobojaznost, strpljivost i dobročinstvo.
Sura Jusuf nas uči da smo mi ummet koji je odgovoran za Kur'an, za njegovo razumijevanje, postupanje po njemu i prenošenje drugim ljudima. Ako izvršimo svoju misiju, Allah će biti zadovoljan sa nama i podarit će nam ponos i vođstvo na ovome svijetu, te uspjeh i blagostanje na Ahiretu. Kur'an je izvor našeg ponosa i dostojanstva, i to ni jedan musliman i muslimanka ne bi smjeli zanemariti nikada.
