Piše: Yasin Aktay / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Kada smo, povodom treće godišnjice operacije ”Tufanul-Aksa”, govorili o novom dobu koje je ona otvorila u svijetu, istakli smo da njegovu najvažniju odliku ne predstavljaju samo promjene u odnosima političke i vojne moći. Suštinska promjena ogleda se u potresanju nametnute moralne hijerarhije i urušavanju poretka koji je monopolizirao pravo da određuje ko smije govoriti u ime ljudskih prava, ko se smatra zločincem, a ko žrtvom.

Jedan od najznačajnijih pokazatelja tih promjena pojavio se samo dva dana nakon obilježavanja te godišnjice, kada je Nobelova nagrada za mir za 2026. godinu dodijeljena južnoafričkoj pravnici i aktivistici za ljudska prava Navi Pilay (Navi Pillay).

Nikada nisam pridavao naročitu vrijednost Nobelovoj nagradi za mir. Od njenog osnivanja, izbor laureata rijetko se zaista zasnivao na načelima mira i univerzalnim ljudskim vrijednostima. Ostali izbori uglavnom su bili obilježeni političkim interesima i kalkulacijama onih koji odlučuju o dodjeli nagrade. Međutim, značaj dodjele nagrade Navi Pilay leži u tome što ona potvrđuje pravac promjena čiji utjecaj sada osjeća čak i sama Nobelova institucija.

Pilay je bila predsjednica Nezavisne međunarodne istražne komisije Ujedinjenih nacija koja je zaključila da je Izrael počinio genocid u Gazi.

Tačno je da Nobelov komitet u obrazloženju dodjele nagrade nije izričito spomenuo Gazu, već je svoj izbor opravdao doprinosom Navi Pilay unapređenju mira i međunarodnog prava. Ipak, upravo ovaj izbor nagradi daje mnogo šire značenje. Naime, ono što Pilay predstavlja, prije svega je princip da mora vladati pravo onoga kome pripada pravda, a ne pravo onoga ko raspolaže silom.

Reakcija Izraela, koji je izrazio ogorčenje zbog dodjele nagrade, sama po sebi otkriva politički značaj ovog događaja.

Od aparthejda do Gaze – put borbe za pravdu

Životni put Navi Pilay gotovo je sam po sebi sažetak borbi za pravdu koje obilježavaju naše vrijeme.

Rođena je 1941. godine u Južnoafričkoj Republici, u porodici indijskog porijekla koja je trpjela različite oblike diskriminacije što ih je nametao režim aparthejda. Nakon završetka studija prava, svoju profesiju nije iskoristila za izgradnju lagodnog života, već ju je stavila u službu borbe protiv diskriminacije.

Učestvovala je u pravnoj odbrani Nelsona Mandele i drugih aktivista koji su se borili protiv aparthejda. Kasnije je obavljala dužnost sutkinje, a potom i predsjednice Međunarodnog krivičnog tribunala za Ruandu. Radila je i u Međunarodnom krivičnom sudu, prije nego što je imenovana za visoku komesarku Ujedinjenih nacija za ljudska prava.

Tako se njen profesionalni i aktivistički put protezao od borbe protiv rasne diskriminacije u Južnoafričkoj Republici, preko suđenja počiniocima genocida u Ruandi, sve do istrage o optužbama za genocid u Gazi.

Na tom putu postoji upadljiv kontinuitet. Prema shvatanju prava koje zastupa Pilay, stav prema nepravdi ne određuje identitet žrtve, već priroda djela kojem je izložena. Ljudski život i dostojanstvo zaslužuju jednaku pravnu zaštitu, bez obzira na rasu, vjeru ili nacionalnu pripadnost.

Nije li to, u konačnici, temeljna ideja na kojoj počiva koncept univerzalnih ljudskih prava?

Međutim, Gaza je pokazala koliko se taj princip našao na teškom ispitu.

Šta je utvrđeno izvještajem o genocidu?

Nezavisna međunarodna istražna komisija Ujedinjenih nacija, na čijem je čelu bila Navi Pilay, objavila je 16. septembra 2025. godine izvještaj u kojem je zaključila da je Izrael počinio genocid u Pojasu Gaze.

Komisija je utvrdila da je Izrael počinio četiri od pet djela koja Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine definiše kao radnje kojima se izvršava taj zločin. Još je značajnije to što se komisija nije ograničila samo na procjenu počinjenih djela, već je razmatrala i namjeru uništenja i istrebljenja koja se nalazila u njihovoj osnovi.

Naravno, ovaj izvještaj nije pravosnažna presuda koju je donio međunarodni sud. Ipak, on predstavlja rezultat ozbiljne i sveobuhvatne međunarodne istrage provedene iz perspektive međunarodnog prava.

Taj izvještaj zadao je jedan od najozbiljnijih udaraca štitu moralne nedodirljivosti iza kojeg se Izrael zaklanjao tokom dugog niza godina.

Izraelsko ogorčenje zbog Nobelove nagrade

Nakon objavljivanja odluke o dodjeli Nobelove nagrade, izraelski premijer Benjamin Netanyahu izjavio je da je Nobelov komitet izgubio moralni kompas, optužujući Pilay da izmišlja klevete protiv Jevreja.

Izraelsko ministarstvo vanjskih poslova ocijenilo je da se dodjelom nagrade daju legitimitet lažima i mržnji usmjerenoj protiv Izraela, a svoju izjavu završilo je aluzijom na Josepha Goebbelsa, ministra nacističke propagande za vrijeme Hitlerove vladavine.

Povezivati pravnicu koja je život posvetila borbi protiv režima aparthejda, procesuiranju počinilaca genocida u Ruandi i zaštiti međunarodnog prava ljudskih prava s rasističkom i antisemitskom propagandom, samo zato što je istraživala izraelska djela u Gazi, nije ništa drugo do izraz nemoći i očaja.

To je karakterističan primjer načina na koji Izrael reagira na samo podvrgavanje svojih postupaka ocjeni međunarodnog prava, predstavljajući ga kao neprijateljski čin usmjeren protiv njega.

Suštinska uloga međunarodnog prava upravo je u tome da države ne budu jedini i konačni sudije vlastitih postupaka.

Može li Nobelova nagrada obnoviti moralnu nadmoć koju je Zapad izgubio u Gazi? Ovo pitanje ima mnogo šire značenje i ne odnosi se samo na Izrael.

Međunarodni poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata proglasio je ljudska prava, međunarodno pravo i sprečavanje genocida temeljnim načelima na kojima počiva njegov legitimitet.

Nema sumnje da ta načela predstavljaju zajedničko dostignuće čitavog čovječanstva. Međutim, selektivna primjena tih načela od strane zapadnih sila već dugo predstavlja jednu od najvećih proturječnosti međunarodnog poretka.

U tom kontekstu, ovogodišnja dodjela Nobelove nagrade može se tumačiti i kao pokušaj obnove vrijednosti koje su pretrpjele dubok potres, ali i kao reakcija usmjerena na spašavanje ugleda same Nobelove institucije i očuvanje vjerodostojnosti njenih tvrdnji.

Posebno je znakovito to što su Sjedinjene Američke Države istog dana kada je objavljeno da će Navi Pilay dobiti Nobelovu nagradu za mir uvele nove sankcije Međunarodnom krivičnom sudu. Ova upečatljiva vremenska podudarnost pružila je Nobelovoj instituciji izuzetno važnu priliku da povrati barem dio svog ugleda.

S jedne strane, imamo pravnicu koja je nagrađena zbog odbrane međunarodnog prava, a s druge veliku silu koja uvodi sankcije sudu nastojeći primijeniti upravo to pravo.

Nobelov komitet je u obrazloženju svoje odluke naglasio da se međunarodni pravni poredak nalazi pod snažnim pritiskom te upozorio da zamjena vladavine prava politikom sile predstavlja prijetnju svjetskom miru. Ova ocjena pokazuje da istina koju je Gaza razotkrila pred svijetom počinje odražavati svoj utjecaj čak i na jezik međunarodnih institucija.

Dug koji Gaza nije nametnula svijetu

U svojim tekstovima o 7. oktobru više puta sam insistirao na jednom pitanju. Palestinski narod u Gazi ne pretvara nepravdu koju je pretrpio u zahtjev da mu svijet zauvijek ostane dužan, niti svoju patnju koristi kao opravdanje za uspostavljanje vlastite dominacije nad drugima. Naprotiv, iz samog središta razaranja kroz koje prolazi obraća se zajedničkoj ljudskoj savjesti.

Gaza je svijetu pokazala da pretrpljena nepravda ne smije postati novo pravo na dominaciju nad drugima. Nepravda nanesena jednom narodu ne može biti opravdanje za nanošenje iste takve nepravde drugim narodima. Isto tako, poštovanje prema žrtvama genocida ne čini živote djece u Gazi manje vrijednim.

Pravo koje osuđuje genocid u Ruandi obavezuje nadležne institucije da s jednakom ozbiljnošću istražuju optužbe za genocid u Gazi. Dodjela Nobelove nagrade Navi Pilay ukazuje, barem, na početak povratka tom duhu.

Ova nagrada nije sudska presuda kojom se utvrđuje krivica Izraela. Ona predstavlja priznanje jednoj od najistaknutijih pravnica koja je predsjedavala međunarodnom istragom u kojoj su izraelski postupci u Gazi okarakterizirani kao genocid, a dodijeljena joj je za doprinos međunarodnom pravu, i to u okviru najpoznatije svjetske nagrade za mir.

Sama ta činjenica ima duboko historijsko značenje. Izraelska reakcija čini ga još očiglednijim. Suština izraelskog prigovora nije toliko u tome ko je dobio nagradu koliko u mogućnosti da se i njegovi postupci podvrgnu mjerilima univerzalnog prava.

To je jedna od najvažnijih odlika novog doba koje je otvorio ”Tufanul-Aksa”: tvrdnje moćnih da uživaju moralni imunitet više ne nailaze na onako lako prihvatanje kakvo su nekada imale.

Uprkos ogromnoj cijeni koju je Gaza platila, pitanja kojima je suočila savjest čovječanstva više se ne mogu odgađati: Da li ljudska prava zaista pripadaju svim ljudima? Da li međunarodno pravo zaista obavezuje sve države? Svodi li se sprečavanje genocida na osudu zločina iz prošlosti ili ono podrazumijeva i djelovanje s ciljem zaustavljanja zločina koji se danas odvijaju pred našim očima?

Nobelova nagrada dodijeljena Navi Pilay pokazuje da se ova pitanja danas postavljaju u samom središtu svijeta, a ne na njegovoj periferiji.

Tako se jasnije otkriva još jedno značenje obzora slobode koji je Gaza otvorila pred čovječanstvom.

Pravda nije dar kojim moćni velikodušno obasipaju druge. Ona je univerzalno načelo pred kojim i sami nosioci moći moraju položiti račun za svoje postupke.