Piše: šejh Selman ibn Fahd El Awde
Svaka blagodat Uzvišenog Gospodara podarena robovima u isto vrijeme je dar i iskušenje. Međutim, problem leži u tome što ljudi ovo izvrsno poimaju u materijalnom svijetu, ali kada su u pitanju intelektualne i emocionalne blagodati date čovjeku, oni ovo gotovo da i ne primjećuju.
Ummet, sa svim svojim pripadnicima, šerijatski je obavezan izvršavati svoje obaveze i nositi svoju odgovornost. Allah je islamskom ummetu propisao veliki broj uzvišenih naredbi, jer je znao da njegovi pripadnici, skupine, narodi i njegove države posjeduju mogućnosti i sposobnosti koje garantiraju njihovo provođenje ukoliko ih pravilno iskoriste.
Neće nam pomoći generacije koje dolaze, već ćemo mi sami sebi pomoći
Ummet je iskušan bolestima pasivnosti i svaljivanja odgovornosti na druge. Neki ljudi ovoga ummeta su usavršili vještinu prebacivanja odgovornosti na druge i izvrgavaju prihvatiti bilo koji vid vlastite odgovornosti, pravdajući se teorijom kako su problemi ummeta naslijeđeni od prošlih generacija i da će ih riješiti generacije koje dolaze!
Početak rješenja je da svaki pojedinac posjeduje samopouzdanje, zatim da radi na otkrivanju sklonosti koje posjeduje kod sebe i da radi na iznalaženju modusa kako da ih sprovede u život. Na tome putu se mora ustrajati i moraju se prevazići iskrsle prepreke, kolike god one bile! Takav je život.
Svaki čovjek će biti odgovoran pred Allahom u onoj mjeri koliko mu je Njegov Gospodar podario sposobnosti, materijalnih i duhovnih!
Naprimjer, bogat čovjek zna kako se od njega više traži nego od nekog siromaha da udjeljuje na putu dobra. Onaj koji posjeduje snagu treba također znati da u njegovoj snazi postoji pravo za nemoćnog. Isti je slučaj sa onima koji posjeduju čulo vida u odnosu na slijepe, sa zdravima u odnosu na bolesne. Međutim, koliko ljudi osjeća blagodat razuma koju im je Allah podario pa da tu blagodat koriste u pomaganju istine i njezinoj odbrani?
Svođenje računa neće svima biti isto
Koliko ljudi koristi dar govora i rječitosti, koje im je Allah podario, kako bi pozivali ljude u islam. Ili kako bi raskrinkali neprijatelje islama? Zar neko misli da će polaganje računa na Sudnjem danu biti isto za bogatog i siromaha? Pametnog i onoga kome Allah nije podario blagodat pameti? Hrabrog i kukavice? Da će svođenje računa sa vladarima biti isto kao sa običnim svijetom?
Razumite dobro Allahove riječi:
“On čini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po položaju jedne iznad drugih uzdiže da bi vas iskušao u onome što vam daje. Gospodar tvoj, zaista, brzo kažnjava, ali On, doista, prašta i samilostan je.”
(El-En'am, 165)
U ajetu, naime nalazimo zapanjujući slijed:
Prvi detalj: “On čini da jedni druge na Zemlji smjenjujete” – Allah je učinio da se ljudi na Zemlji smjenjuju kako bi vidio njihove postupke, a u isto vrijeme ovo je razlog njihova postojanja na Zemlji. Ovo je zajedničko za sve ljude.
Drugi detalj: “On vas po položaju jedne iznad drugih uzdiže” – Ovo podrazumijeva sve vrste razlika, prednosti i raznovrsnosti koje postoje među ljudima (različitost u vrijednosti imovine koju posjeduju, u izgledu njihovih tijela, inteligenciji, sposobnostima, pozicijama, odgovornostima… Ovo je božanski zakon:
“Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovome svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge služili. – A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju.”
(Ez-Zuhruf, 32)
Treći detalj: “… da bi vas iskušao u onome što vam daje…” – ovi položaji (stepeni) su radi uzvišene istine na koju upozorava ajet “da bi vas iskušao u onome što vam daje”. Sve ono čime ste opskrbljeni, da li to bile vidljive ili nevidljive blagodati, to je zato da biste bili iskušani hoćete li svoje sposobnosti uspjeti potčiniti služenju islamu? Ili će one biti upropašćene? Ili ćete ih kao koplja usmjeriti u prsa vjernika?
Četvrti detalj: “Gospodar tvoj, zaista, brzo kažnjava, ali On, doista, prašta i samilostan je.” – Ukoliko rob podarene blagodati investira u griješenje prema Allahu i utjerivanje u laž Njegovih poslanika, Allahove kazne će ga brzo sustići na ovome i onome svijetu. A ukoliko ono što posjeduje
uloži na Allahovom putu, Allah će mu oprostiti njegove pogreške i ono što je učinio iz zaborava, jer On prašta i samilostan je.
Iskoristi talent na dozvoljen način
Jadni su oni koji su svoj intelekt protraćili na beskorisne nauke. One koje ne koriste na dunjaluku niti na Ahiretu. Koliki li je samo njihov broj?!
Jadni su oni koji su talent pjesništva, umjesto da ga koriste pomažući stvari svoga ummeta i svojih naroda, investirali u ljubavnu poeziju, koja je daleko od čednosti!
Kako li je samo žalosno i koliko ispunjuje srce gorčinom kada vidimo kako se šejtan poigrava s mnogim dobrim ljudima koji imaju izražene sposobnosti i talente. On im uljepšava nečinjenje onoga što im je Allah naredio. Nekada to biva pod plaštom skromnosti na ovome svijetu, nekada pod plaštom izbjegavanja publiciteta, nekada s izgovorom bojazni od neiskrenosti u djelima (da to čini kako bi ga ljudi vidjeli), nekada s izgovorom kako postoje oni koji su sposobniji.
A ukoliko priđeš jednom od ovakvih i malo po malo uđeš s njim u dijalog, on će ti početi govoriti o teškoj situaciji, malom broju sposobnih ljudi, mnoštvu nekompetentnih, o kriznim vremenima!
Allahov robe, kome si prepustio scenu? Zar ne osjećaš da je tvoja lična dužnost da pronađeš segment u kojem bi i ti mogao biti uzor i da kreneš tim putem? Kloni se neutemeljenih opravdanja! Zar tokom svoga namaza u dovi ne učiš: “i oni koji govore: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se bogobojazni na nas ugledaju!”
(El-Furqan, 74)
Ima li smisla da čovjek upućuje ovu dovu, a nakon toga da radi suprotno njoj?
Uradi što je do tebe a onda se osloni na Allaha
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, upućuje nas da uložimo naše krajnje napore u ostvarenju nečega čemu težimo, a nakon toga da se dovom obratimo Allahu za pomoć.
Kada je krenuo u oslobođenje Mekke, na brda oko Medine postavio je dio vojske da je čuva kako do Mekkelija ne bi procurila vijest o tome da napušta grad te da to ne bi iskoristili. Nakon što je uložio sve materijalne razloge obraća se dovom Allahu da Kurejševići ne doznaju za njegove namjere.
U ovom kontekstu također, se od Omera, radijallahu anhu, prenosi da je pitao ljude kako liječe bolesne kamile. Odgovorili su kako odlaze jednoj starici, poznatoj po svom dobročinstvu, i traže od nje da upućuje dove Allahu za izlječenje kamila. Omer, radijallahu anhu, pohvalio je taj postupak, ali je preporučio da dovi starice dodaju i lijek!!
Primjećujemo da na sceni postoji prijeteća praznina kada je u pitanju šerijatsko znanje i dava. Nikako nas ne treba čuditi pojavljivanje onih koji nisu kompetentni.
Ovo je čudna vrsta bogobojaznosti. Nije li bogobojaznost kada čovjek čini sve što nalikuje na obavezu u vjeru ili upražnjava sve ono što je pohvalno? Tako da se bavi podučavanjem, davom i sl. iz bojazni da mu je to stroga dužnost? Ili mi, možda, živimo u vremenu pasivnosti i tumačimo bogobojaznost kao neaktivnost?
Preveo: Muhamed Bečić
