Prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa da je rekao: “Kada je Allahov Poslanik a.s. obavljao oprosni hadž, (hadžetul-veda’) došao je do Kabe, a zatim se uhvatio za halku na vratima rekavši:
“O ljudi, hoćete li da vas obavijestim o predznacima Sudnjeg dana?”.
Pa je ustao Selman r.a. i rekao: “Obavijesti nas, o Allahov Poslaniče.”. Nakon toga je Allahov Poslanik a.s. rekao:
“Od predznaka Sudnjeg dana je ostavljanje namaza, podavanje strastima i veličanje bogataša.”.
“Zar će se to desiti, Allahov Poslaniče?” – upita Selman.
“Da, tako mi Onoga u čijoj ruci je duša Muhammedova i tada će, o Selmane, zekat biti smatran nametom i globom, a ratni plijen profitom. Tada će se vjerovati lašcu, a onaj ko bude govorio istinu, smatraće ga lašcem. Ljudima će govoriti oni koji ne znaju govoriti i nisu dostojni toga. Devet desetina od ljudi će u to vrijeme negirati istinu. Od islama će tada ostati samo ime, a od Kur'ana samo rukopis, a njegove stanice će biti ukrašavane zlatom. Povečaće se broj muškaraca moga ummeta, a robinje će se ukrašavati (gizdati). Sa minbera će govoriti djeca, a džamije će se ukrašavati, kao što se ukrašavaju crkve i sinagoge. Minbere će se izgrađivati i safovi će se umnožiti, a srca će se mrziti i jezici razilaziti i strast umnožiti.”.
“Zar će se to desiti, o Allahov Poslaniče?”, upita Selman. “
Da, tako mi Onog u Čijoj ruci je duša Muhammedova, tada će mu'min biti poniženiji od robinje. Srce će mu se istopiti u grudima, kao što se so topi u vodi, zbog zla koje će gledati oko sebe, a neće ga moći spriječiti. Muškarci će općiti s muškarcima, a žene sa ženama. Čovjek će prilaziti mladiću, kao što se prilazi nevinoj djevojci. U to vrijeme, Selmane, vladari će biti pokvarenjaci, a njihovi ministri griješnici, a povjerenici će biti pronevjeritelji, koji će namaz ostavljati i strasti slijediti. Ako doživiš takvo vrijeme, klanjaj namaz u njegovom vremenu. U to vrijeme, o Selmane, pojaviće se robovi sa istoka i robovi sa zapada, tijela će im biti ljudska, a srca šejtanska. Neće imati milosti prema mlađima, niti poštovanja prema starijima. U to vrijeme ljudi će obavljati hadž i posjećivati ovu Svetu kuću (Kabu), vladari radi igre i zabave, bogataši radi trgovine, siromasi radi prosjačenja, a alimi i učaći Kur'ana radi (da bi bili viđeni i slušani).”.
“Zar će se to desiti, o Allahov Poslaniče?”, ponovo upita Selman.
“Hoće, tako mi Onog u Čijoj ruci je moja duša, i tada će se, o Selmane, proširiti laž, i žene će sa muževima učestvovati u trgovini i pijaci će se približiti.”.
“A šta predstavlja njihovo približavanje, o Allahov Poslaniče?”. “Slaba prođa i neuspješna trgovina. U to vrijeme Selmane, Allah će poslati vjetar u kome će biti žuta zmija, koja će zgrabiti vođe među ulemom, one koji su vidjeli zlo i grijeh, a nisu ga pokušali promijeniti.”. “Zar će se to desiti, o Allahov Poslaniče?” “Da, tako mi Onog Koji je poslao Muhammeda a.s. sa istinom.” (Ibn Nerdevejh)
Poruke sa Brda milosti
Na dan, 15. marta, 632. godine, Allahov Poslanik, s.a.v.s., vratio se sa Oprosnog hadža. Znao je da se približava trenutak njegovog odlaska sa ovog svijeta, pa je bilo neophodno da ostavi svoju posljednju oporuku. Popeo se na Brdo milosti i održao je dirljiv govor, a kako da ne kad je on najbolji i najriječitiji govornik u ljudskoj historiji i kad mu je Allah podario jezgrovit govor. Međutim, taj govor je u isto vrijeme bio i bolan i ostao je takav i nakon 1440 godina, jer je najavio odlazak Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa ovoga svijeta, a zar na ovom svijetu postoji veća bol i tuga za muslimane od smrti posljednjeg Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svom govoru je, između ostaloga, rekao: ”O ljudi, vaš život, vaš imetak i vaša čast nepovredivi su sve dok se ne sastanete sa vašim Gospodarem baš kao što je nepovrediv ovaj vaš dan, u ovom vašem mjestu, u ovom vašem gradu. Da li sam naredbu saopćio? O moj Bože, budi mi svjedok!”
Saopćio si i prenio naredbu, Allahov Poslaniče, i do nas je došla tvoja naredba, ali je malo među nama onih koji žive po tvojim uputama i naredbama. Allah će mnogim muslimanima, zbog skretanja sa staze na na kojoj si nas ostavio, zabraniti tvoj šefa'at i tvoje zauzimanje i reći će ti: ”Ti ne znaš šta su oni poslije tebe uradili od vjere islama.”
Allahov Poslanik, s.a.v.s., također je na Oprosnom hadžu rekao: ”Kamate iz doba džahilijjeta se ukidaju, osim glavnice, na koju imate pravo. Time nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti. Allah je dokinuo kamatu, a prva dokinuta kamata jeste kamata moga amidže Abbasa ibn Abdulmuttaliba.
Krvna osveta iz doba džahilijjeta se dokida, a prva dokinuta krvna osveta jeste krvna osveta moga amidže Amira Ibn Rebi'a ibn el-Harisa ibn Abdulmuttaliba.”
Kako si samo velik i plemenit, Allahov Poslaniče! Uvijek si počinjao od sebe i svoje porodice i rodbine, makar se radilo o tvojim kćerkama, amidžama i ostaloj bližoj rodbini. Naučio si nas da su svi ljudi jednaki pred Allahovim zakonom, makar oni bili najdraži i najbliži srcu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
U svojoj oporuci na Oprosnom hadžu, Allahov Poslanik je također rekao: ”Oporučujem vam da prema ženama budete pažljivi i da im činite dobro!” Kako si samo blag, nježan i pažljiv, Allahov Poslaniče, kada si učinio da žene budu dio naše odgovornosti, a ne dio naše svojine.
Nakon toga melek Džibril mu je došao sa ajetom: ”Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera…” (El-Maide, 3.) Kad je čuo taj ajet, Ebu Bekr je plakao, jer je znao da poslije upotpunjavanja i usavršavanja vjere dolazi prekid Objave i rastanak sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na ovom svijetu.
Allahov Poslaniče, svjedočimo da si dostavio poslanicu i ispunio emanet, i nadamo se susretu sa tobom na tvom Havdu, ako Bog da!
