Piše: Prof. Sanin Musa
U jednoj izreci kaže se kako će doći vrijeme vukova, tj. ljudi sa vučijim naravima i ponašanjem. Složićemo se da je odavno čovjek čovjeku, umjesto da bude brat, postao vuk. Što je još gore, ovakvi su odjenuti u ovčije kože.
Vukovi i hijene u ovčijim kožama moraju ispoljiti svoju narav, kad-tad, jednostavno to je jače od njih.
U kući iz raznih razloga ne smiju. Ne smiju ovakvi ni ženi niti djeci, ne zato što ih previše poštuju, nego što se previše boje spoljnih faktora koji ih mogu sankcionisati. Na poslu, također, ne smiju. Avaj, izgubiće ga. Pred zakonom, policijom, u javnosti, oni su ovčice. Ostala im je samo džamija, da tamo ispolje svoje frustracije, izbace svoj šljam, puste svojoj vučijoj naravi na volju. Iako je, razumski, to posljednje mjesto gdje bi to tako trebalo biti, vukovi i hijene u ljudskom suretu upravo tu ispoljavaju svoju pravu narav.
To zato, jer rezonuju- tamo su moji, “braća smo”, mogu ja tamo!
Ovakvima postavljam pitanje, ako su iole iskrani neka ga i sami sebi postave-ko si ti kad te niko ne vidi?!
Ovakvima su u džamijama potrebni imami- vreće za šutiranje i lavori za njihove ispljuvke.
Ako imam ne pristaje na to, a istini za volju, rijetki su takvi danas, premda i tu ima pomaka nabolje, onda neminovno stradaju, na ovaj ili onaj način. Ili zdravstveno, ili finansijski, ili bivaju šikanirani, objeđeni, ocrnjeni, prozvani, ili dobijaju otkaz!!
Ipak…pjesnik je još davno pjevao-šta bi dao da si na mom mjestu;da te mrze, a da ti se dive!!?
Ne zaboravi, na kraju i na početku, Allah te gleda i uvijek motri na tebe!
oči 1. MUHARREMA, 1435.h/03.11. 2013.god.
