Piše: dr. Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Chaim Weizmann je u svojim memoarima naglasio da obećanje Engleske da će uspostaviti nacionalnu domovinu za Jevreje u Palestini nije bilo apstraktni politički čin, već prije potvrda dubokog vjerskog osjećaja, te da je Lord Balfour, koji je dao ovo obećanje, iskazivao svoje vjerovanje u Stari zavjet i krenuo u ispunjenje proročanstava sadržanih u njemu.
Ovo su istinite riječi koje je zabilježio prvi predsjednik Izraela, a komentar Arapa na to, bio je: ”Ko ne posjeduje daje onome ko ne zaslužuje.”
Zadovoljili su se ovim komentarom ne prepoznajući ili ne otkrivajući vjerska osjećanja koja se kriju iza toga.
Ovo nije prva greška i naivnost Arapa u proučavanju svojih protivnika i prijatelja. Prošle su decenije od odluke o judaizaciji Palestine, u kojoj su arapska sela uništena, hiljade života odnesene tajno i javno, historijski tragovi i obilježja su izbrisani, nadimak ”zalutali Arap” zamijenio je nekadašnji nadimak ”zalutali Jevrej”, a smušenost i strah Arapa pomogao je pakost velikih sila kako bi uspostavili i ojačali laž, a poništili istinu, raselili stanovnike Palestine i naselili jevrejske beskućnike.
Političari velikih zemalja su govorili: ”Izrael je stvoren da opstane, a Arapi treba da idu u pakao.” I pored svega toga, Arapi su odbili da kažu: ”Iza ove politike stoji vjerski fanatizam i novi pohod (agresija) je nastavak krstaških ratova.”
Ne znam da li je ovo neznanje ili ignoriranje istine? I da li je ispravno da išta od toga ostane nakon onoga što je bivši predsjednik Sjedinjenih Američkih Država rekao, otkrivajući svoju namjeru prema Arapima i muslimanima?!
Naime, profesor Anis Mansour napisao je: „Svijet slavi četrdesetu godišnjicu upotrebe atomske bombe protiv Japana, a ovom tužnom prilikom predsjednik Nikson nam je došao i rekao kako je on htio baciti atomsku bombu na Suez, Port Said ili Kairo nakon pobjeda u Oktobarskom ratu, jer poraz Izraela protiv Egipta je jednak porazu Amerike od Japana, a Amerika ništa od toga ne dozvoljava.
Upravo je ovaj američki ubica Nikson u Egiptu naišao na najveličanstveniji prijem za nekog stranog predsjednika. Dobre i naivne muslimanske mase koje su izašle da ga dočekaju bile su upravo one mase koje je htio uništiti atomskom bombom.
Nisam bio iznenađen intenzitetom zla u Niksonovoj duši, kao ni drugih vođa komunističkog, cionističkog ili krstaškog svijeta. To je rezultat pakosti i mržnje koja raste hiljadu godina, koja nama muslimanima poriče pravo na život i koja želi da nas natjera da okusimo razne oblike smrti. Mene čudi i zabrinjava glupost, maloumnost i obmanutost onih koji su Niksona dočekali raširenih ruku i koji su mu organizovali ovaj prijem. Zar je moguće da mi veličamo i ugošćavamo one koji nam prijete smrću i nestankom?!”
