SAFF

Značenja i poruke sure Ed-Duha: A ti o blagodatima Gospodara svoga kazuj

Facebook
Twitter
WhatsApp

Piše: Safet Pozder ([email protected])

Koliko li je samo duša koje, pored briljantnih kur'anskih naputaka, vehnu gladne!? Koliko li je samo zahrđalih srca koja, pored neiscrpnih kur'anskih vrela, skapavaju od žeđi!? Koliko li je samo praznih ljudskih prsa koja, pored predivnih kur'anskih istina, vape za lijepom riječju!? Ali, nije li suludo tragati za Istinom a zaboravljati Onoga koji je Istina? Može li se, uopće, spoznati ljepota dana i noći a da se pritom zaobiđu čari jutra? Upravo je jutro (duha) jedna od kur'anskih sura čijih poruka i pouka su gladna i žedna mnoga srca i duše i za čijim istinama vape mnoga prsa.

”Tako mi jutra, i noći kada se utiša”

Odmah na početku uočljivo je da prva dva ajeta ove sure počinju zakletvama i to jutrom i noći kada se utiša i umiri. Termin ”duha” označava tek jedan period dana, odnosno njegov početak. To je vrijeme kada sunce malo odskoči pa do zevala za koje se vezuje i istoimena nafila. Jutro je simbol svjetlosti, novog početka i radosti. Po nekima, Allah, dž.š., kune se jutrom i koristi termin ”duha” jer je upravo u to vrijeme razgovarao sa Musaom, s.a.v.s., i u to vrijeme su faraonovi sihirbazi pali na sedždu. Ali, zašto bi se Allah, dž.š., zaklinjao jutrom kao jednim dijelom dana, a potom se zakleo i noći ali u cjelini? Tumačenja su različita, ali bih izdvojio dva od kojih prvo kaže da je noć simbol briga, a jutro radosti, a brige dunjalučke brojnije su od radosti. Drugo mišljenje veli da je jedan dio dana (jutro) ravan cijeloj jednoj noći kao što je sam Muhammed, s.a.v.s., ravan svim drugim poslanicima zajedno. Bilo kako bilo, početak sure zakletvom zapravo je jedna vrsta upozorenja i skretanja pažnje na ono što slijedi.

”Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!”

Kao što je već spomenuto, objavi ove sure prethodio je period u kome objava nije dolazila, na što su nevjernici širili priču o tome da je Allah, dž.š., napustio i zamrzio Muhammeda, s.a.v.s. Zanimljiva su i dva moguća razloga u prekidu objave koja saznajemo iz dvije predaje. U prvoj stoji da su mušrici plemena Kurejš otišli do medinskih jevreja kako bi pokušali saznati šta oni misle o Muhammedu, s.a.v.s. Jevreji im rekoše da ga upitaju o stanovnicima pećine (ashabul-kehf), Zul-Karnejnu i ruhu (duši), pa ako im dadne odgovore na prva dva pitanja a ne znadne im kazati ništa o duši, onda istinu govori. Kada su mušrici upitali Muhammeda, s.a.v.s., o navedenim stvarima, on im reče da mu dođu sutra te da će im tada dati odgovore, ali ne reče ”ako Bog da”. Objava nakon toga nije neko vrijeme dolazila te se Poslanik, s.a.v.s., zabrinuo i čak i požalio Hatidži, r.a., na što mu je ona rekla da ga je, možda, Gospodar zamrzio. Konačno, dolazi Džibril sa odgovorima na pitanja i ajetom upozorenja u kome stoji: ”I nikako za bilo šta ne reci: ‘Uradit ću to sigurno sutra!’ – ne dodavši: ‘Ako Bog da!”’ Nakon toga objavljen je i ajet: ”Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!” Prema drugoj predaji, Poslaniku, s.a.v.s., u kuću je ušao mali pas, zavukao se pod krevet i tu krepao. Nekoliko dana nije mu dolazila objava te se on zabrinuo i upitao sluškinju Havlu šta bi mogao biti razlog da Džibril ne dolazi u njegovu kuću. Ona ga je obavijestila da je, čisteći sobu, ispod kreveta našla krepanog psa te da ga je izbacila. Tada mu je objavljena sura Ed-Duha, a kada je Poslanik, s.a.v.s., upitao Džibrila za razlog njegovog nedolaska, on mu je odgovorio: ”Zar nisi znao da mi ne ulazimo u kuću u kojoj je pas ili slika?” 

”Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta”

Poslaniku, s.a.v.s., ovaj ajet nedvosmisleno poručuje da je budući svijet, ahiret, za njega bolji od prolaznog i varljivog dunjaluka. Muhammed, s.a.v.s., to je, bez sumnje, već znao, ali ajet predstavlja dodatnu potvrdu i ima ohrabrujući karakter. Brojne su predaje koje ukazuju na to da on dunjaluku nije pridavao posebnu pažnju i značaj. Izdvajam onu koju bilježi imam Ahmed, a prenose Ibn Madže i Tirmizi u kojoj stoji da je Abdullah ibn Mes'ud, vidjevši tragove na Poslanikovim, s.a.v.s., bokovima od hasure na kojoj je ležao, zatražio dozvolu da mu se nešto prostre preko nje, a Poslanik, s.a.v.s., mu reče: ”Šta će mi ovaj svijet? Ja i dunjaluk smo kao putnik i hlad nekog drveta u kome se putnik odmara, a onda nastavi dalje i hlad ostavi.”

”a Gospodar tvoj će tebi, sigurno, dati, pa ćeš zadovoljan biti!”

Nakon uvjeravanja da je ahiret bolji od ovoga svijeta, Allah, dž.š., najavljuje davanje iz Svoga izobilja koje će rezultirati potpunim zadovoljstvom Muhammeda, s.a.v.s. Ali, šta će mu to Allah dati i zbog čega slijedi zadovoljstvo? To pojašnjava Abdullah ibn Abbas koji veli: ”Allahovom Poslaniku pokazano je kakve će sve pobjede poslije njega postići njegov ummet, riznicu po riznicu, pa se tome obradovao. Potom mu je Allah objavio: ‘a Gospodar tvoj će tebi, sigurno, dati, pa ćeš zadovoljan biti!”’

”Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio”

Ajet podsjeća Muhammeda, s.a.v.s., na jetimski život i ranu mladost u kojoj je prije svog rođenja ostao bez oca Abdullaha, a u šestoj godini života i bez majke Amine bintu Vehb. Taj niz gubitaka voljenih osoba nastavio se i nakon toga te u njegovoj osmoj godini umire njegov djed Abdul-Mutallib, a kasnije u svega nekoliko mjeseci gubi dva najpouzdanija ljudska oslonca, suprugu Hatidžu i amidžu Ebu Taliba. Ipak, uprkos svim tim gubicima, Muhammed, s.a.v.s., stalno je bio okružen ljudima koji su ga voljeli i neizmjerno cijenili. Najbolja potvrda je seoba iz Mekke u Medinu, ili tadašnji Jesrib, u kome je, pred najezdom nevjernika, napokon našao smiraj i sigurno utočište.

”i za pravu vjeru nisi znao, pa te je On na Pravi put uputio”

Ovim se želi skrenuti pažnja našem Poslaniku, s.a.v.s., da je odrastao u okrilju okorjelog džahilijjeta ne poznavajući istinsku vjeru i njene propise, nakon čega mu Allah, dž.š., daje Kur'an, a.š., i upućuje ga u njegove tajne i mudrosti.

”i siromah si bio, pa te je imućnim učinio”

Uistinu je djetinjstvo Muhammeda, s.a.v.s., bilo obilježeno siromaštvom, brojnom čeljadi i više nego skromnim životom, da bi ga Allah, dž.š., nakon toga, počastio ženidbom sa bogatom udovicom Hatidžom, r.a., trgovačkim putovanjima, a kasnije i obilnim ratnim plijenom. No, i tokom svoje poslaničke misije, njegov svakodnevni život bivao je vrlo često obojen siromaštvom i vrlo oskudnim periodima. Tako saznajemo iz raznih predaja da se znalo desiti da se u njegovoj kući danima ne bi naložila vatra, a nerijetko bi, zajedno sa ashabima, vezao kamen za stomak kako se ne bi vidjelo da je gladan. Otuda se nameće razmišljanje da bi se bogatstvo koje ajet spominje moglo odnositi na bogatstvo duše. Štaviše, i on sam je jedne prilike kazao: ” Nije bogatstvo mnoštvo imetka, nego je bogatstvo – bogatstvo duše.”

”Zato siroče ne ucvili”

Kada je već upozoren na svoje jetimske dane, stiže mu opomena da se i on spram jetima odnosi sa posebnom pažnjom i brigom. Jetim se ne smije tlačiti, omalovažavati, niti njegov imetak prisvajati i bez opravdanog razloga trošiti. Stoga i ne čudi jaka poruka odaslana kroz sljedeći hadis, a tiče se upravo odnosa spram jetima: ”Došao je kod Poslanika čovjek koji mu se požalio na tvrdoću srca. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je, nakon što ga je upitao da li bi volio da se njegovo srce raznježi i ostvari svoje potrebe, a on odgovorio potvrdno, dao sljedeću preporuku: ‘Budi milostiv prema siročetu (jetimu), pomiluj ga po glavi i nahrani ga onim čime sebe hraniš, i tvoje srce će postati nježno i ostvarit ćeš svoje potrebe.”’ (Taberani, a dobrim ga je ocijenio šejh El-Albani u Et-Tergibu ve terhibu, 2/676.) 

”a na prosjaka ne podvikni”

”Sail” je, zapravo, onaj koji nešto traži, bilo da se radi o imetku, znanju ili nečemu trećem. Ajet nedvosmisleno poručuje da se onome koji nešto traži ili pita izađe u susret, ukoliko je to moguće. U slučaju da se ne može udovoljiti njegovom zahtjevu, zabranjena je grubost, oholost ili podizanje tona. Prenosi se da je Osman b. Affan poklonio Resulullahu, s.a.v.s., jedan grozd, a naišao je prosjak i on mu ga je dao. Onda je Osman otkupio grozd od prosjaka za dirhem i stavio ga pred Poslanika, s.a.v.s., po drugi put. Onaj se prosjak vratio i on mu ga je opet dao, i tako se dogodilo i treći put. Tada je Alejhisselam, onako nježno, ne ljutito, kazao onom prosjaku: ”Jesi li ti prosjak ili si trgovac?” Tim povodom je objavljeno: ”…a na prosjaka ne podvikni”. Dakako, treba imati na umu i to da se na Sudnjem danu nagovještava žestoka patnja i za onoga ko ima određeno znanje ali ga drugima uskraćuje i krije ga od njih.

”i o blagodati Gospodara svoga kazuj!”

Spominjanje Allahovih ni'meta je jedan vid zahvaljivanja na njima. Kur'an poručuje da, kada bismo ih brojali, ne bismo bili u stanju pobrojati ih, ali kroz posljednji ajet sure Ed-Duha naređuje kazivanje o njima. 

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA