Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Iako se internet kao savremeno sredstvo komuniciranja itekako može iskoristiti za ono što je dobro i korisno, nije daleko od istine tvrdnja da se internet, odnosno društvene mreže, vrlo često, ako ne i najviše, koriste za besplodne i beskorisne rasprave, komentare i sijanje smutnje.
Od takvih rasprava, naravno, nije pošteđena ni vjera. Štaviše, stiče se dojam da su islam i njegovi propisi omiljena tema vojskama aktivista na društvenim mrežama.
Jedno od pitanja koje se ovih dana može pročitati jeste i ovo: ”Šta je bolje: kupiti kurban i zaklati ga, ili vrijednost kurbana podijeliti siromasima u novcu?”
Priznali to ili ne, svrha ovakvih pitanja i rasprava je obezvrjeđivanje određenih islamskih obreda koji predstavljaju vanjsku manifestaciju i obilježje islama, ili pak oni koji postavljaju takva pitanja ne poznaje suštinu islama, mudrost njegovih propisa i redoslijed prioriteta.
Kao da se ovakvim pitanjima muslimanima želi reći: zanemarite klanje kurbana, jer bolje je taj novac udijeliti siromasima nego zaklati kurban, zanemarite obilazak oko Ka'be, već obilazite siromahe, zalogaj u gladnim ustima je bolji od gradnje hiljadu džamija i sl.
I kao da onima koji postavljaju ovakva pitanja nije poznato da siromasi postoje u svim vremenima, od vremena Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, do našeg vremena, i niko u ranijim generacijama nije na ovakav način tretirao i razumijevao islamske propise, niti postavljao ovakva pitanja.
Zašto se samo pravi usporedba između islamskih propisa poput umre, hadža, izgradnje džamija i klanja kurbana, sa pomaganjem siromašnih?
Zar ne bismo mogli napraviti malo drugačiju usporedbu i postaviti sljedeća pitanja: Zašto oni koji kupuju meso dva ili tri puta sedmično, ne kupuju meso samo jednom mjesečno, a ostatak novca podijele sirotinji?
Zašto pušači ne ostave duhan, a novac koji daju za skupocjene cigarete podijele siromašnima?
Zašto se desetine hiljada maraka mora trošiti na svadbena veselja, zar nije bolje taj novac podijeliti siromašnima i potrebnima?
Zašto se svake godine mora ići na more i zašto se ogromne svote novca troše na luksuz, izlete, igru i zabavu, umjesto da se on udijeli sirotinji?
Na koncu, zašto ne pustite muslimane na miru da uživaju u svojoj vjeri i svojim ibadetima?
Zašto poredite dva islamska propisa i ibadeta, od kojih oba imaju ogromnu vrijednost i koji se međusobno ne isključuju?
Štaviše, većina onih koji ponavljaju spomenute fraze i postavljaju takva pitanja, uglavnom ne kolju kurban, ne obilaze Ka'bu a, Boga mi, slabo obilaze i sirotinju.
A što se muslimana praktičara tiče, oni znaju da je u danima Kurban-bajrama bolje zaklati kurban nego udijeliti sadaku sirotinji, a osim toga, i kurbansko meso se također, u većini slučajeva, podijeli sirotinji.
Vjernici znaju svrhu svakog ibadeta i oni nastoje da se propisanim i dobrovoljnim ibadetima približe Allahu, dželle šanuhu, i steknu Njegovo zadovoljstvo, i oni poštuju Allahove propise, a ”ko poštiva Allahove propise – znak je čestita i bogobojazna srca.” (El-Hadž, 32.)
