Endelus: Svijetli primjeri vladara Mutevekkila i alima El-Badžija

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Smrt kralja Ferdinanda 457. godine (1067.) ulila je nadu u opstanak Endelusa. Kršćanska država se ponovo podijelila na tri djela. Njegov sin Sančo je uzeo Kastilju, Alfonso Četvrti je preuzeo Leon, a Garsija je sebi uzeo Galiju i Portugal. Sančo napada brata Alfonsa Četvrtog i osvaja Leon. Bježeći od brata, Alfonso Četvrti nalazi utočište u muslimanskoj državi Toledo. Njome je upravljao Jahja ibn Zunnun.

Na veliku žalost i štetu muslimana, Jahja je kršćanskog zlikovca primio onako kako se ugošćuju dragi i bliski ljudi. Dao mu je kuću naspram svoga dvorca i omogućio mu ugodan boravak u državi koju će isti taj Alfonso ubrzo potpuno razoriti.

Alfonso Četvrti je u Toledu boravio devet mjeseci. Dobro se upoznao sa svim utvrđenjima, prilazima, izlazima i ostalim strateški važnim detaljima. To će mu itekako pomoći u zauzimanju grada.

Sančo napada i drugog brata, Garsiju, u Galiji i Portugalu. Pobjeđuje i njega i ponovo ujedinjuje kršćansku državu. Bilo je to 459. godine.

Šest godina poslije, 465. godine (1074.) Sančo kreće prema Samari, kojom je vladala Ferdinandova kćerka. Na putu mu je napravljena zasjeda i on je ubijen. Na scenu stupa Alfonso Četvrti. Koristi priliku i vraća se iz Toleda na sjever, među kršćane. Uspijeva se nametnuti kao novi kralj nanovo ujedinjene države. Brata Garsiju baca u tamnicu (gdje je, nakon sedam godina, i okončao svoj život).

Kad je, 461. godine, umro vladar Sevilje Muzafer, naslijedio ga je sin Mu’temid. On sljedeće godine napada muslimane u Kordovi!? Tada je Kordovom vladala porodica Dževher. Mu’temid osvaja Kordovu i pripaja je Sevilji. Sevilja postaje najveća muslimanska država na teritoriji Endelusa.

U Toledu je, 467. godine (1076.), umro tamošnji vladar Me’mun ibn Zunnun. Naslijedio ga je unuk El-Kadir Billah. On će ostati upamćen kao najgori vladar i najnegativnija ličnost na tlu Endelusa. I njega je imao prilike dobro upoznati lukavi Alfonso Četvrti. Zato se, 470. godine (1079.), počinje pripremati za osvajanje Toleda. Da bi što bolje pripremio teren i što više oslabio muslimane, prvo je slao čete da spaljuju i uništavaju poljoprivredna dobra oko Toleda. Kadir Billah je to mirno posmatrao i ništa nije poduzimao da se bande zaustave. Radi njegove nebrige, nesposobnosti i nepodobnosti da obavlja funkciju vladara, islamski učenjaci su, na zasjedanju šure (savjetodavno tijelo), predložili da Kadirovo mjesto preuzme Mutevekkil, vladar Badajosa. Ali, Kadir nije želio izgubiti vlast, pa je zatražio pomoć od Alfonsa Četvrtog. Taj ga ponovo vraća na prijestolje. Uz to, Alfonso Četvrti šalje svoje predstavnike vladaru Badajosa Mutevekkilu da od njega traže džiziju i predaju nekih važnih mjesta oko grada, uz prijetnju da će biti napadnut ako odbije.

Mutevekkil, koji je možda jedini bio pozitivna ličnost među tadašnjim muslimanskim vladarima, šalje pismeni odgovor Alfonsu Četvrtom:

“Dobio sam pismo od vladara Rimljana koje je prepuno zastrašujućih prijetnji. Prijeti nam svojom mnogobrojnom vojskom i njenom snagom i hrabrošću. Izgleda da on ne zna da Allah ima vojsku kojom On uzdiže riječ islama i daje pobjedu vjeri s kojom je došao Muhammed, alejhi-s-selam. Ta vojska je spremna boriti se na Allahovom putu ne bojeći se nikoga osim Allaha, subhanehu ve te‘ala. Oni su prepoznatljivi po bogobojaznosti i traženju oprosta za svoje grijehe od Allaha, subhanehu ve te‘ala. Vaša trenutna nadmoć i snaga nama nisu ništa drugo nego iskušenje od Allaha koje treba razdvojiti istinske vjernike od licemjera. A što se tiče naše trenutne slabosti nad kojom likujete, znajte da je ona posljedica naših grijeha. I kad bi se muslimani vratili islamu i ujedinili se, vidjeli biste šta bi vas snašlo, kao što su vidjeli i osjetili i vaši preci. Prisjetite se bliske prošlosti, kad je vaš djed plaćao džiziju Hadžibu el-Mensuru i uz to mu još kao dar poslao svoju kćerku, a da on to nije tražio… Naš broj jest mali i između nas i vas nema mora kao prepreke, niti bilo čega drugog osim naših sablji, koje će svojim oštricama svjedočiti našu spremnost da se borimo u ime Allaha. I znajte da nas može snaći samo jedno od dva dobra: pobjeda protiv vas – a kakva bi to samo blagodat bila, ili pogibija na Allahovom putu – a kako samo naše duše žude za Džennetom. Mi se na Allaha oslanjamo i od Njega se nadamo pobjedi”.

Godine 474. je umro vladar Saragose Muktedir Billah. I opet su sinovi, Jusuf i Munzir, vlast podijelili između sebe. Ni to nije bilo dovoljno, pa su poveli bitku za prevlast. Jusuf traži pomoć od kršćana i tako pobjeđuje brata.

Iste te godine je El-Badži, veliki alim i mudžahid, zvijezda u tami Endelusa, osjetivši da mu se približava edžel i da bi uskoro mogao napustiti dunjaluk, sakupio islamske učenjake i ostale uglednike i iznio im još možda jedino preostalo rješenje kako da se prekine agonija – predlaže da zatraže pomoć od muslimana Magriba i da njima prepuste vlast nad Endelusom ne bi li ujedinili muslimane makar i silom.

Ovaj prijedlog će biti uzrok dolaska u Endelus slavnih murabituna.

Stravični zločin u Bobastru XXVIII

Endelus: Sunovrat za samo nekoliko decenija XXVII

Posljednja bitka Hadžiba el-Mensura XXVI

U 50 bitaka bez poraza XXV

Nastupa Hadžib el-Mensur XXIV

Bojkot proširene džamije u Kordovi XXIII

Endelus: Delegacija Carigrada i Sančo u Kordovi XXII

Proglasio se halifom svih muslimana XXI

Najveća bitka u historiji Endelusa XX

Grandiozni grad Ez-Zehra XIX

Endelus: Pedeset godina vladavine Abdurrahmana en-Nasira XVIII