Endelus: Velika bitka Zellaka

765

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Bio je 12. redžeb 479. godine. Tada je počela velika bitka, jedna od onih odlučujućih bitaka za Endelus, poznata kao Zellaka. Koristeći ogromnu brojčanu prednost, kršćani su navalili svom žestinom. Muslimani su ulagali ogromne napore da ih zaustave i odbiju. Dugo su odolijevali. Borili se poput lavova. Ali, kršćani razbijaju njihove redove i unose pometnju. Na pomolu je bio poraz muslimana. Zemlja na poprištu bitke je toliko bila natopljena krvlju da su se vojnici otežano kretali. Tijela poginulih su razbacana na sve strane.

Muslimani su imali znatno više gubitaka.

Kad se učinilo da je sve gotovo i riješeno, na scenu stupa iskusni ratnik i mudri vojskovođa Jusuf ibn Tašfin. Prije početka bitke je izdvojio dvije skupine najboljih boraca. Zadatak im je bio da prate tok bitke i priteknu u pomoć kad bude najpotrebnije. Ali, ne na svoju ruku, nego kad dobiju naredbu.

Ibn Tašfin jednoj skupini naređuje da napadne u “srce” kršćanske vojske, gdje je bio Alfonso Četvrti.

Druga skupina je trebala napasti neprijatelja sa začelja.

Iako je izgledalo da se privodi kraju, tek tada se bitka rasplamsala. Sad su muslimani napadali svom žestinom, a kršćani su odbijali napade. Nije prestajalo do akšama. Tada skupina koja je napadala središte kršćanske vojske, gdje se nalazila glavna komanda, razbija protivničke redove. Muslimani nezaustavljivo nalijeću.

Veliki broj kršćana je ubijen. Ranjen je Alfonso Četvrti.

Nastaje velika panika među kršćanima. Njihov vođa, da bi spasio goli život, bježi s bojnog polja prema Toledu.

Kad su njegovi vidjeli kako se on ponio, i oni se daju u bijeg.

Tada na scenu stupa muslimanska skupina koja je imala naređenje napasti začelje. Oni su dočekali kršćanske vojnike koji su bježali sa bojnog polja.

Kršćanska vojska, koja je na početku bitke brojala 50 hiljada vojnika, bila je desetkovana.

Među poginulim muslimanima je bio i veliki alim Ibn Rumejle, kojem je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u snu najavio pobjedu muslimana i njegov šehadet. Poginuo je i poznati fekih Ebu Rafi‘, sin najvećeg učenjaka Endelusa Ibn Hazma, te mnogi drugi učenjaci i istaknute ličnosti.

Velika pobjeda muslimana je obilježena u svim državicama Endelusa. O toj pobjedi su pjesnici pisali pjesme, a hatibi je isticali na hutbama, upozoravajući muslimane da pobjeda dolazi od Allaha i da udaljavanje od puta islama vodi porazu i poniženju.

Time su se stekli realni uvjeti za oslobađanje Toleda. To je Ibn Tašfin i planirao. Ali, previranja u Magribu ga nagone da se tamo vrati. Prije napuštanja Endelusa, okuplja vladare muslimanskih državica i poziva ih da se ujedine. Rekao im je da ih kršćani nikad ne bi mogli poraziti da se nisu podijelili i da nisu rascjepkali Endelus na mnogo državica.

Jusuf ibn Tašfin se vratio u Magrib 479. godine, mjesec nakon bitke Zellaka.

Muslimanski vladari su bili na potezu. Imali su sve preduvjete da krenu u oslobađanje Toleda. Kršćanska vojska je bila u rasulu, a s ranjenim Alfonsom Četvrtim u Toledu je bilo samo 100 konjanika. Ali, vladari muslimanskih državica nisu ni pomišljali da se priključe takvom poduhvatu. Izabrali su nove međusobne sukobe i borbu za vlast. To je išlo na ruku kršćanskom vođi. Samo godinu nakon poraza, on kreće u osvajanja na istoku Endelusa. Sakupio je 13 hiljada vojnika. To je bilo dovoljno da može osvojiti bilo koju muslimansku državicu. U svima je vladalo rasulo i odsustvo borbenog duha. A Alfonso Četvrti je imao i dodatni motiv – osvetiti se muslimanima za Zellaku.

Mu‘temid, vladar Sevilje, ponovo odlazi u Magrib. Opet traži pomoć od Jusufa ibn Tašfina. On pristaje. Sa svojom vojskom, 481. godine prelazi Gibraltar.

Došli su vladari okolnih muslimanskih državica da mu izraze dobrodošlicu. Jusuf ibn Tašfin odmah kreće sa združenim muslimanskim snagama. Opkoljava 13 hiljada kršćanskih vojnika koji su napadali muslimanske državice. Alfonso Četvrti, uplašen ponovnim dolaskom murabituna, mobilizira novu vojsku. Ona napada Ibn Tašfinove snage.

Našavši se između dviju kršćanskih vojski, Ibn Tašfin ne želi rizikovati. Povlači se i čeka šta će uraditi Alfonso Četvrti.

Alfonso Četvrti je morao izabrati jednu od dvije mogućnosti: ili ostati uz vojsku koja je došla u pomoć njegovim snagama ili se povući u Toledo? Da je izabrao prvu mogućnost, dao bi priliku Ibn Tašfinu da napadne Toledo. Ali, Alfonsu Četvrtom je bilo važnije sačuvati Toledo. Tamo je povukao kompletnu vojsku.

Poslije povlačenja kršćana, Ibn Tašfin dio svojih snaga ostavlja u Endelusu kao ispomoć, a on se vraća u Magrib.

Ni iz ove druge lekcije muslimanski vladari nisu izvukli pouku. Nastavljaju sa međusobnim trvenjima, pa Alfonso Četvrti ponovo mobilizira snage za napad. Uporedo s tim, muslimani se u gotovo svim svojim državicama bune i dižu protiv svojih vladara. Narod se više ne želi međusobno sukobljavati. Žele se oduprijeti kršćanima i odbraniti Endelus. Ponovo traže da dođu murabituni i potpuno preuzmu vlast.

Murabituni dolaze XXX

Endelus: Svijetli primjeri vladara Mutevekkila i alima El-Badžija XXIX

Stravični zločin u Bobastru XXVIII

Endelus: Sunovrat za samo nekoliko decenija XXVII

Posljednja bitka Hadžiba el-Mensura XXVI

U 50 bitaka bez poraza XXV

Nastupa Hadžib el-Mensur XXIV

Bojkot proširene džamije u Kordovi XXIII

Endelus: Delegacija Carigrada i Sančo u Kordovi XXII

Proglasio se halifom svih muslimana XXI

Najveća bitka u historiji Endelusa XX