Endelus: Fetva najvećih islamskih učenjaka

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Vijesti o nezadovoljstvu i pobuni muslimana u Endelusu došle su i do Šama. U Šamu su okupljaju najveći islamski autoriteti. Predvode ih Ebu Hamid el-Gazali i Ebu Bekr Turtuši. Razmatraju novonastalu situaciju s namjerom da ponude najbolje rješenje. Izdali su fetvu – naređuju Ibn Tašfinu da ide u Endelus i ujedini muslimanske državice, makar i silom.

Ibn Tašfin se našao pred možda najvećim iskušenjem. Bilo mu je jasno da bi bilo kakva vojna akcija protiv častohlepnih vladara dovela do nereda i smutnje, a to nije želio. Također mu je jasno da je fetva najvećih islamskih autoriteta i najbolje i jedino rješenje. Odlučio je provesti fetvu.

Godina je 483. Jusuf Ibn Tašfin po treći put stiže u Endelus. Ne čeka. Okuplja vojsku i one vladare koji su ga podržavali i kreće na Toledo. Nekoliko dana vrši opsadu i, suočen sa silnim utvrdama oko Toleda, u čudu se pita kako je bilo moguće da kršćani lahko osvoje ovaj najbolje utvrđeni grad u Endelusu. Jasno mu je da sa malo vojske nije moguće osvojiti Toledo. Prekida opsadu. Toledo ostavlja za kraj, a odlučuje poraditi na ujedinjenju muslimanskih državica. Šalje pisma svim njihovim vladarima, traži podršku i stavljanje pod njegovu komandu. Prvi se odaziva vladar Granade Abdullah ibn Belkin – javno obznanjuje pripajanje Granade državi murabituna. Muslimani Granade su se tome silno obradovali, jer su se uvjerili u pravednost, poštenje i dobrotu murabituna.

Državnički poslovi primoravaju Ibn Tašfina da se vrati u Magrib. Za svoga zamjenika određuje Sejra ibn Bekra, koji je, ujedno, i glavni komandant vojske. On ponavlja poziv islamskim vladarima. Ali, oni se oglušuju. Odlučuje sa vojskom krenuti prema Kordovi, kojom je vladao Feth ibn Mu‘temid, sin vladara Sevilje.

Feth odbija predati Kordovu murabitunima. Dolazi do bitke dviju muslimanskih vojski na samoj kapiji Kordove.

Fethova vojska je poražena, a on ubijen. Ostatak njegove vojske bježi, a njegova žena Zaida traži utočište kod kršćanskog vladara u Kastilji.

Kojeg li poniženja i samoobmane!?

Kordova je pripojena murabitunima, a Sejr ibn-Bekr priprema vojsku za pokret prema Sevilji.

Kršćanskom vladaru Alfonsu Četvrtom odgovara međumuslimanski sukob, ali mu nikako ne odgovara da murabituni zavladaju Seviljom. Šalje nekoliko hiljada vojnika da spriječe murabitune da uđu u Sevilju.

Na sjevernoj strani Sevilje se sukobljavaju murabituni i kršćani.

Kršćani su potpuno potučeni.

Na tu vijest, Balearska ostrva i grad Denia obznanjuju svoje pripajanje murabitunima.

Sejr ibn Bekr nastavlja pohod prema Sevilji. Vladar Sevilje Mu‘temid ibn Abbad, koji je objeručke dočekao Jusufa ibn Tašfina i u bitki Zellaka osvjetlao obraz, sada odbija da se stavi pod komandu murabituna. Odbija predati im grad. Ali, narod Sevilje se diže protiv Mu‘temida. Daju mu do znanja da ne žele sukob sa muslimanima. Oni žele da murabituni uđu u Sevilju.

Mu‘temid ostaje bez podrške i biva prisiljen na predaju grada.

Sejr ibn Bekr ne zaboravlja Mu‘temidov izdajnički odnos. Plijeni mu imetak i protjeruje ga iz Endelusa u Magrib.

Jusuf ibn Tašfin je zabranio da mu se vrati bilo šta od imetka. Tako je nekadašnji vladar, istaknuta i poštovana ličnost, živio životom prosjaka, zaboravljen. Umro je nakon četiri godine bijednog života u Magribu. Kad mu je klanjana dženaza, rečeno je:

“Ovo je dženaza-namaz nepoznatoj osobi”.

Dženazu su mu klanjala samo trojica ljudi.

Kad se saznalo ko je u pitanju, dugo je prepričavan njegov slučaj i ukazivano na pouku.

Sa Seviljom, murabituni su ovladali kompletnim jugom Endelusa.

Endelus: Velika bitka Zellaka XXXI

Murabituni dolaze XXX

Endelus: Svijetli primjeri vladara Mutevekkila i alima El-Badžija XXIX

Stravični zločin u Bobastru XXVIII

Endelus: Sunovrat za samo nekoliko decenija XXVII

Posljednja bitka Hadžiba el-Mensura XXVI

U 50 bitaka bez poraza XXV

Nastupa Hadžib el-Mensur XXIV