Endelus: Bračni par zločinaca

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Alfonso je digao ustanak protiv svoga brata Henrija Četvrtog. Okončan je iznenadnom Alfonsovom smrću. Pobunjenici za vođu odabiru Alfonsovu sestru Izabelu.

Izabela pristaje da Henri Četvrti ostane na vlasti u Kastilji pod uvjetom da ona bude prijestolonasljednica. To je Henri Četvrti prihvatio. Godine 874. godine po Hidžri se Izabela Kastiljska udaje za prijestolonasljednika Aragonije Ferdinanda Petog. Dvije godine kasnije, umro je Henri Četvrti i Izabela postaje kraljica Kastilje.

Izabela će biti upamćena po najvećem zlu.

Petljavine među kršćanima se nastavljaju. Tako je, godine 884. po Hidžri, Ivan Drugi predao vlast nad Aragonijom sinu Ferdinandu Petom, Izabelinom mužu. Bračni par proglašava ujedinjenje dviju država, Kastilje i Aragonije, pod imenom Španija.

Muslimani nikad neće zaboraviti imena ovih kršćanskih vladara. Njih dvoje su predvodili stravični pokolj muslimana Granade. Oni su idejni začetnici inkvizicije.

Ferdinand i Izabela već 887. hidžretske godine kreću na Granadu. Sa vojskom su, sa jugozapadne strane, došli do utvrđenja Hame i poklali muslimane koje su zatekli. Odatle kreću prema utvrđenju Loje. Emir ovog utvrđenja je bio Alijul Atar. Tada je imao 80 godina. Hrabri starac je odbranio utvrđenje od Ferdinanda i Izabele i zaustavio njihov krvavi pir. Njegova sablja se i danas čuva u Ratnom muzeju u Madridu.

Iste te godine, u Granadi je Muhammed Jedanaesti, poznat po nadimku Es-Sagir, svrgnuo sa vlasti svog oca Aliju ibn Sa‘da. Time definitivno započinje pad Granade…

Es-Sagir je porazio kršćane kod mjesta Lucena i osvojio to mjesto, ali Ferdinand i Izabela šalju novu vojsku. Porazila je muslimansku vojsku, a kršćani su zarobili Es-Sagira. Vlast u Granadi preuzima njegov amidža Muhammed ibn Sa‘d ez-Zegal.

Ferdinand i Izabela koriste priliku: Es-Sagiru nude pomoć da ponovo dođe na vlast ukoliko im preda neka utvrđenja i pusti sve kršćanske zarobljenike. On to s oduševljenjem prihvata. Ljubi u ruku Ferdinanda i obećava da će izvršiti sve što od njega traže.

Ez-Zegal odbija predati vlast Es-Sagiru i izbija novi sukob među muslimanskim vođama.

Godine 891. (1486.), Ferdinand i Izabela ponovo kreću prema utvrđenju Loja. Predvode vojsku sa 12 hiljada konjanika i 40 hiljada pješaka. Neustrašivi mudžahid i vojskovođa Alijul Atar izlazi pred kršćane sa malobrojnom vojskom. Muslimani su u ovom neravnopravnom dvoboju doživjeli težak poraz i pretrpjeli velike gubitke. Poginuo je i Alijul Atar, a utvrđenje Loja je palo u kršćanske ruke.

Dok kršćani osvajaju utvrđenje za utvrđenjem i približavaju se Granadi, muslimanske vođe Es-Sagir i Ez-Zegal ratuju jedan protiv drugog zbog prevlasti u državici koja je napadnuta sa svih strana i u kojoj muslimanima ni goli život više nije bio siguran.

Bilo je pitanje dana kad će kršćani osvojiti Granadu, posljednje uporište muslimana u Endelusu.

Kad se pročulo za kršćansko nadiranje prema Granadi, narod traži od islamskih učenjaka da po svaku cijenu pomire zaraćene muslimanske vođe. Es-Sagir i Ez-Zegal pristaju na primirje i pomirenje pod uvjetom da – podijele vlast u Granadi!

Ionako premala država, podijeljena je na dva dijela.

Ali, ni ovako, primirje nije dugo potrajalo. Došlo je do novog sukoba. Es-Sagir izlazi kao pobjednik. Poraženi Ez-Zegal bježi u grad Gvadiks, koji mu je pripao nakon podjele Granade. Vlast u Granadi ponovo preuzima Es-Sagir. On naređuje da se ubiju Ez-Zegalovi saveznici.

Kršćanske vođe, uviđajući da se nastavljaju sukobi među muslimanima, odlučuju napasti Malagu. Ferdinand i Izabela izvode veliku vojsku pred zidine Malage.

Kršćansko bezakonje protiv muslimana XLVII

Na prijestolje sa presudom o vlastitoj smrti XLVI

Kršćani se o svom jadu zabavili XLV

Odsječeni i od Magriba XLIV

Endelus: Pod sjenama sablji branilaca Granade XLIII

Endelus: Napuštanje Valensije XLII

Pad Kordove, smrtni krik nije imao ko čuti XLI

Sramni poraz halife En-Nasira XL

Velika pobjeda kod Alarkosa XXXIX

Muvehidini u Endelusu XXXVIII

Endelus: Propast države murabituna XXXVII

Danas muslimani neće biti poraženi radi mene XXXVI